Ono što slijedi u nastavku našeg današnjega članka, jeste priča o jednoj neni, koja je pune četiri godine provela sa jednim popom. Naime, ona je za jedan BH portal podijelila svoju emotivnu priču…
Nana Ziba i njen suživot sa svećenikom
Nana Ziba, stanovnica Visokog kod Sarajeva, donosi nesvakidašnju priču o svom četvorogodišnjem boravku u kući pravoslavnog svećenika. Iako pripada islamskoj veroispovesti, koja ima specifične običaje i tradiciju, njen život u svećenikovom domu bio je slobodan i lišen bilo kakvih ograničenja.
- “Boravila sam u papinoj rezidenciji,” izjavila je Ziba u razgovoru s Alenom Avdićem. Naglasila je da joj niko nije osporavao pravo da nosi tradicionalnu muslimansku odeću, uključujući maramu. Ovaj period njenog života prošao je u harmoniji i međusobnom poštovanju.
Početak priče
Ziba, poreklom iz Rogatice, provela je četiri godine u Austriji pokušavajući da se prilagodi tamošnjem načinu života. Međutim, taj pokušaj nije bio uspešan, pa se odlučila vratiti u Bosnu i Hercegovinu. Kupila je kuću u naselju Dobrinja, u Visokom, gde je pronašla mir i svoj dom.
Dok se seća vremena provedenog sa svećenikom, Ziba ističe njegovo razumevanje i gostoprimstvo. Svećenik je prema njenim rečima govorio: “Majko, ti se drži svoje tradicije, a ja ću svoje.” Ta rečenica simbolizuje duh tolerancije koji je vladao u njihovom domu.
Poštovanje različitosti
Ziba je objasnila da su njena uverenja bila poštovana, a ona je zauzvrat pokazivala obazrivost prema običajima svećenika. “Dok bih se molila, svećenik je mirno čekao i nije se mešao. Čak je govorio mom mužu: ‘Djede, molim te skuhaj nam kavu dok se Nana moli, pa ćemo onda razgovarati.'”
Takav odnos pružio je Zibi osećaj sigurnosti i poštovanja. Naglasila je kako je svećenik vrednovao različitosti i smatrao ih bogatstvom, što je dodatno učvrstilo njihovo međusobno razumevanje.
Priča Dijane Đoković
U dodatnom tekstu, predstavljena je priča Dijane Đoković, majke jednog od najpoznatijih tenisača sveta, Novaka Đokovića. Dijana, rođena 1964. godine kao Dijana Žagar, ima zanimljivu životnu priču obeleženu promenom veroispovesti.
Dijana je odrasla u porodici koja je formalno bila katolička, ali nije prakticirala veru. Njeni roditelji, odrasli u komunističkom okruženju, identifikovali su se prvenstveno kao Jugosloveni. Kao dete, nije bila upućena u verske običaje i tradicije, a njen životni put je doveo do toga da se nakon rođenja drugog sina odluči na krštenje u pravoslavnoj crkvi.
Promena veroispovesti
Prelazak u pravoslavlje usledio je 1992. godine, kada je cela porodica Đoković krštena u manastiru Žiča. Dijana je tada preuzela ime Milica, simbolizujući svoj novi identitet.
O njenim korenima, otac Zdenko Žagar, Hrvat iz Vinkovaca, objasnio je kako je porodica nakon preseljenja u Beograd nastavila živeti u Srbiji, gde su se ukorenili. Zdenko se osvrnuo na odvojenost od Dijane i izrazio tugu zbog prekida kontakta, ali i razumevanje za njenu odluku da gradi život u skladu sa svojim izborima.
Zaključak
Priče o Nani Zibi i Dijani Đoković odražavaju snagu međusobnog poštovanja i razumevanja među ljudima različitih veroispovesti i kulturnih pozadina. Kao što je Nana Ziba pokazala da je moguće živeti u harmoniji sa svećenikom, tako je Dijana Đoković simbol promene i prilagođavanja u potrazi za duhovnim identitetom.
Njihove priče su inspiracija za toleranciju, dijalog i međusobno uvažavanje, vrednosti koje ostaju univerzalne bez obzira na veru, poreklo ili životne okolnosti.
