Svako od nas je pročitao bar jedno njegovo djelo jer je par romana bio dio školske lektire a za djelo Na Drini ćuprija je nagrađen i najvećom svjetskom nagradom. Poznat po svojim književnim doprinosima ne samo na ovim prostorima nego i šire, Ivo Andrić ostaje ikoničan i izvanredan pisac.Nakon što je završio školovanje u raznim gradovima uključujući Višegrad, Sarajevo, Zagreb, Beč, Krakow i Graz, uspješno je doktorirao 1924. godine. Kao dio organizacije Mlada Bosna tijekom Prvog svjetskog rata našao se u zatočeništvu i internaciji. Njegov angažman u diplomatskom sektoru trajao je od 1920. do 1941.
Nakon toga se posvetio isključivo bavljenju književnošću počevši od 1945. Kao priznanje za njegov izvanredan doprinos, dodijeljena mu je cijenjena Nobelova nagrada za književnost 1961. godine. Podario nam je duboku i neprocjenjivu baštinu. Iako je njegovo književno umijeće nadaleko priznato i cijenjeno, ostaje manje poznata činjenica da je gajio romantičnu naklonost u svojim osobnim poslovima.
Tijekom cijelog svog postojanja, piščeva je naklonost bila rezervirana isključivo za jednu ženu, za kojom je žarko čeznuo do posljednjeg daha. Unatoč susretu s njom i premošćivanju udaljenosti između njih tijekom svog života, njihovo zajedničko vrijeme bilo je tragično kratko. Naše je nepokolebljivo uvjerenje da bi se čak i cijeli životni vijek pokazao nedovoljnim za uživanje u prisutnosti njegove voljene muze i vječnog izvora inspiracije.
Rođena 2. rujna 1909. u Bosanskom Šamcu, Milica Babić potekla je iz bogate loze kao kći imućnog trgovca Stevana i Borke. Od malih nogu pokazujući umjetničke sklonosti, otac ju je odlučio poslati u Beč na daljnje školovanje.
U tom živopisnom gradu usavršila je svoje vještine u Školi za primijenjenu umjetnost, da bi se naposljetku usredotočila na studij kazališta i modnog kostima. Godine 1931. Milica odlazi u Beograd i dobiva mjesto kostimografa ili dizajnera u cijenjenom Narodnom kazalištu.
Godine 1939. stupila je u brak s Nenadom Jovanovićem, cijenjenim novinarom i prevoditeljem. Zajedno su se preselili u Berlin, gdje je Nenad preuzeo ulogu atašea za tisak. Tijekom njihova boravka u Berlinu njezini su se putevi susreli s Ivom. Shvatajući da se ne može jednostavno definisati kao atašeova supruga, Milica je preuzela ulogu modnog dopisnika Politike dok je boravila u Berlinu.
I Nenad i Milica podnijeli su ogromna stradanja tijekom Drugog svjetskog rata. Nenad je, nažalost, značajan dio rata proveo u logoru Dachau. Međutim, nakon što je zemlja oslobođena, kazališna scena u Beogradu doživjela je nevjerojatan preporod, omogućivši Milici da pokaže svoj izniman talent. Unatoč vladajućoj neimaštini, Milica je uspjela kreirati zapanjujuće kostime isključivo potaknuta svojom nepokolebljivom strašću, bezgraničnom maštom i urođenom kreativnošću.
Sve do Nenadove nesretne smrti, Andrić je gajio duboku čežnju za Milicom, koja mu je bila i muza i voljena. Andrić, blizak prijatelj ovog para, svoja bi pisma potpisivao kao Mandarin, nadimak koji mu je dala sama Milica.
Godine 1957. preminuo je Nenad, piščev suputnik gotovo dva desetljeća. Godinu dana kasnije pisac se, ne mogavši više da prikriva ljubav, oženi Milicom. Tada je shvatio da Milica nije onakva kakvom se predstavlja; bila je zapravo “Jelena, žena koje nema”. Jelena nije bila plod njegove mašte, već manifestacija njegove duboke čežnje za Milicom koja je trajala dugi niz godina.
Godine 1961. Milica je stala uz njega na jednoj od najznačajnijih prekretnica u njegovom životu, dodjeli Nobelove nagrade za književnost. Međutim, njihova je veza bila tragično kratka, završivši prerano unatoč dugotrajnim osjećajima čežnje i iščekivanja. Nažalost, Miličin život ugasio se 1968. godine. Tada je napisao sljedeće riječi:
Shvatio sam da je naša neizbježna sudbina da nas spali vatra. Ovakva percepcija svijeta i mog mjesta u njemu uvijek je bila prisutna, iako mi je nedostajalo hrabrosti i kapaciteta da se direktno suočim s tom istinom i prigrlim je s vedrinom. Ali sada, kada je sve što mi je bilo drago brzo spaljeno, moja vizija je kristalno jasna: svako živo biće koje se pojavi na ovoj planeti i postoji ispod sunca slijedi isti put. Nema potrebe tražiti obrazloženje, svrhu ili razjašnjenje.
Nakon srcedrapajućeg gubitka voljene osobe, potpuno se povukao u svoj unutarnji svijet, izbjegavajući društvena okupljanja i javne poslove, dok je njegovo fizičko blagostanje stalno opadalo. Na kraju je preminuo 1975. godine, točno sedam godina kasnije, a njegovi posmrtni ostaci položeni su u Aleju zaslužnih građana, uz posljednje počivalište njegove jedine ljubavi.Njegova trajna djela univerzalne vrijednosti i njegova strastvena ljubavna veza s Milicom Babić predmet su rasprava i fascinacija iu današnje vrijeme.
