Ivanka Šućur, žena iz Hrasnice kod Sarajeva, postala je simbol ljudske dobrote i hrabrosti tokom ratnih godina. Njena priča počinje jedne ratne 1993. godine, kada je Sarajevo bilo pod opsadom, a svakodnevni život bio izuzetno težak i opasan.
Hrabrost je osobina koja često predstavlja temelj za plemenita dela, ona dela koja ostaju upamćena i nakon što njihov tvorac više nije prisutan. Ivanka Šućur, žena iz Hrasnice kod Sarajeva, postala je pravi simbol hrabrosti i nesebičnosti, a njena priča zaslužuje da se prenosi s generacije na generaciju.
- Tokom teških ratnih dana 1993. godine, kada je Sarajevo bilo pod stalnim granatiranjem, Ivanka je pokazala neverovatnu hrabrost i saosećanje, ne samo prema svojoj deci, već i prema jednom napuštenom detetu koje je postalo deo njene porodice.
Te kobne ratne godine, Ivanka je krenula po vodu na izvor, što je u tim danima bio svakodnevni zadatak pun opasnosti. Dok je pešačila ka izvoru, prolazila je kroz ruševine, a njena dva kanistera vode prosula su se na putu. Iako nije imala jasan razlog, nešto ju je, kako je kasnije pričala, vuklo ka obližnjoj zgradi.
U trenutku kada je stigla, začula je dečiji plač. Ispostavilo se da je u ruševini, samo nekoliko metara od mesta gde je pala granata, pronašla bebu. Bio je to mali dečak sa flašicom pokvarenog mleka i blatnjavom odećom. Oko njega je bila zavezana cedulja koja je nosila tragičnu poruku: “Majka umrla, otac poginuo, moli se ko nađe ovo dete, neka ga odmah preda policiji.”
Ivanka, iako majka troje dece, nije oklevala ni trenutka. Uzela je dete i odnela ga svojoj kući. Njen sin Goran odmah je potrčao na biciklu u komšiluk da donese mleko, dok su komšije donosile odeću za bebu. Ubrzo su svi prihvatili dečaka, kojeg su nazvali Elvis, kao člana porodice. Uprkos strašnim uslovima rata, Ivanka je uspela da ga odgaji sa jednakom ljubavlju kao i svoju rođenu decu.
Ivanka Šućur bila je Hrvatica, njen pokojni suprug Srbin, a mali Elvis musliman. Međutim, za Ivanku te etničke razlike nisu bile važne. Za nju je jedino bitno bilo kakav je neko čovek, a ne kojoj veri ili naciji pripada. Ovaj njen stav još više naglašava njenu veličinu kao osobe.
Ivanka je preminula 2016. godine, a sahranjena je na groblju Vlakovo u Sarajevu. Njena priča o hrabrosti, ljubavi i nesebičnosti ostaje trajno zapisana u srcima onih koji su je poznavali, kao i u sećanju ljudi širom regiona.
BONUS TEKST
Jedna od najfascinantnijih zanimljivosti iz prirodnog svijeta dolazi iz carstva biljaka, tačnije iz odnosa između biljaka i životinja u procesu oprašivanja. Jeste li znali da neke biljke koriste obmanu kako bi privukle oprašivače? Posebno je zanimljiva vrsta orhideje poznata kao Ophrys apifera, popularno nazvana “pčelina orhideja”.
- Ova orhideja ima nevjerojatnu sposobnost da prevari insekte u procesu oprašivanja. Naime, njen cvijet izgleda i miriše poput ženke pčele. Ova nevjerojatna mimikrija ne privlači pčele zbog nektara, kao što je slučaj kod većine biljaka, već zbog toga što mužjaci pčela misle da vide ženku spremnu za parenje. Kada mužjak pčele sleti na cvijet, uvjeren da će se pariti, cvijet koristi taj trenutak da prenese polen na pčelu, koji se zatim prenosi na drugi cvijet kada pčela ponovno bude obmanuta.
Zanimljivo je i to da neke vrste orhideja idu još dalje u svojoj obmani. One ne samo da izgledaju kao ženke pčela, već proizvode i feromone – hemijske signale koje pčele koriste za prepoznavanje potencijalnih partnera. Ovaj sofisticirani oblik mimikrije nije samo fascinantan, već pokazuje koliko su se biljke kroz evoluciju prilagodile i razvile izvanredne mehanizme kako bi osigurale svoj opstanak. Pčelina orhideja je samo jedan primjer nevjerojatnih strategija preživljavanja koje možemo pronaći u prirodi. Biljke i životinje su tokom miliona godina razvile različite međusobne odnose, od simbioze do obmane, sve u cilju opstanka i reprodukcije. Ovaj fenomen pokazuje koliko je priroda kreativna i kako su čak i najsuptilniji mehanizmi često ključni za opstanak pojedinih vrsta.
