Ivana Jakovljević, 34-godišnja Kikinđanka koja trenutno živi u Čikagu, iskusila je iz prve ruke mračnu stranu života u Americi kada je njen identitet ukraden i prodat na crnom tržištu.

U ovom intervjuu Ivana iznosi svoju priču, počevši od razloga zbog kojih se preselila u Ameriku, odrastanja u Pančevu, do preseljenja u Njujork sa 28 godina nakon završetka studija slikarstva na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu.

Zbog svoje sklonosti ka autonomiji, umjetnica Ivana izbjegavala je angažman u vladinim institucijama, što je rezultiralo ograničenim iskustvom s birokratskim procedurama. Pošto je prethodno boravila u Kaliforniji i Njujorku, Ivana se osećala sigurno nakon preseljenja u Čikago pre nešto više od godinu dana. Nažalost, posljednjih mjeseci patila je od krađe identiteta i prijevarnih aktivnosti u velikim razmjerima s kojima se ranije susrela. Ivana kao uzrok trenutnog stanja navodi nedostatak finansijskih sredstava.

Ona elaborira da je Čikago grad pun kriminalnih aktivnosti, sa stalno prisutnim osećajem napetosti i nepredvidljivosti. Uprkos inherentnim opasnostima, Ivana se preselila u Čikago kako bi dobila priliku za posao, što je u početku podrazumevalo slikanje na platnu, a kasnije se proširilo na dizajn murala za klub koji bi trebalo da bude otvoren u jesen iste godine.
Nakon završetka platna, vlasnik se predomislio i umjesto toga zatražio mural. Ivana je, kako je objasnila za Kurir, odbila da započne mural dok joj se ne nadoknadi urađena platna. To je izazvalo finansijsku napetost, a kao rezultat toga, morala je prihvatiti ponudu za posao u školi u Čikagu jer nije mogla da se vrati u Kaliforniju. U početku je radila jedan dan u sedmici kao nastavnica likovne kulture na Akademiji Svetog Save, dok je ostatak sedmice bio posvećen procesu zapošljavanja u Chicago Public School. Iako je proces mogao biti zbunjujući, nije bio nepremostiv. Ivana je za Kurir obavestila da je podnošenje popunjenih formulara njenog prethodnog poslodavca bio naporan posao zbog obimne papirologije. Osim toga, kompjuterski sistemi agencije nisu funkcionisali optimalno, što je dovelo do brisanja određenih podataka na njenim obrascima. Ivana je napomenula i da joj je novčanik ukraden dok je bila u ordinaciji.

Po dolasku kući, primila sam uznemirujući e-mail iz moje banke, u kojem me obavještava da su moji lični podaci otkriveni na dark webu. Djelujući što sam brže mogao, kontaktirala sam lokalnu policijsku stanicu za savjet. Dežurni policajac me je savjetovao da ostanem mirna i da ne brinem previše, rekavši da je i on sam postao žrtvom krađe identiteta. Slijedila sam njegove upute, iako s određenim rezervama, i nastavila s preduzimanjem koraka da otkažem i ponovo podnesem zahtjev za moje kartice.

Nažalost, moje olakšanje je kratko trajalo. Uprkos tome što nije bilo znakova sumnjivih aktivnosti,bila sam užasnuta kada sam otkrila pokušaj kupovine ženskog pribora koji je iznosio 545 dolara, napravljen pomoću moje kartice dok sam bila u crkvi. Kada sam se obratla svojoj banci, saznala sam da mi je kartica deaktivirana zbog neovlašćenog pokušaja plaćanja računa za struju u iznosu od 200 dolara.