U danasnjem clanku vam donosimo način ishrane koji igra ključnu ulogu u očuvanju zdravlja.Britanski imunolog savetuje…..
U vremenu kada se sve više govori o zdravlju, dugovječnosti i prevenciji bolesti, priče poput one o dr Williamu Franklandu postaju dragocjena inspiracija. Ovaj britanski imunolog, koji je doživio nevjerovatnih 108 godina, nije samo govorio o zdravlju – on je to zdravlje živio svakog dana.
Njegov pristup životu bio je jednostavan, ali dosljedan. Umjesto da traga za čudesnim rješenjima, dr Frankland se oslanjao na ono što su mu pružali priroda, rutina i umjerena disciplina. Vjerovao je da se snaga organizma ne gradi preko noći, već godinama, kroz svakodnevne izbore. Zdravlje nije posmatrao kao nešto što treba juriti kada se izgubi, već kao stanje koje se njeguje stalno.
Njegova ishrana bila je oličenje mediteranske jednostavnosti: maslinovo ulje, povrće, voće, cjelovite žitarice i riba činili su temelj njegove svakodnevice. Izbjegavao je industrijski prerađenu hranu, brze šećere i obroke bez nutritivne vrijednosti. Kako navodi B92 Zdravlje u članku o prehrambenim navikama stogodišnjaka, upravo mediteranski obrazac ishrane pokazao se kao najpouzdaniji model za prevenciju srčanih bolesti i održavanje mentalne bistrine u poznim godinama.
No, zdravlje za njega nije bilo samo stvar tanjira. Fizička aktivnost bila je dio svakog dana. Bez obzira na godine, nije propuštao svoje šetnje, koje su trajale po pola sata, ponekad i više. Uz to, bavio se vrtlarstvom – aktivnošću koju je nazivao “terapijom bez riječi”. Kroz fizički rad u prirodi nalazio je i mentalni mir.
Važnu ulogu u njegovom zdravlju igrala je i kontinuirana mentalna stimulacija. Čitanje naučnih članaka, rješavanje križaljki, razgovori s kolegama – sve to bio je njegov svakodnevni “trening uma”. Vjerovao je da mozak, kao i tijelo, mora ostati u pokretu da bi ostao mlad. Za portal RTCG Nauka, psihijatar dr Nevenka Todorović jednom je izjavila: „Starost ne počinje u godinama, već u trenutku kada prestanemo učiti i pitati.“ Ta rečenica mogla bi opisati upravo ono što je Frankland živio.
Ali ono po čemu je možda bio najposebniji bila je njegova sposobnost da ostane radostan, čak i u teškim danima. Svakodnevno je radio na tome da izbjegava stres, njeguje optimizam i gleda na život kroz prizmu zahvalnosti. Smatrao je da su osmijeh i vedrina najjači vitamini koje čovjek može sebi priuštiti – i to bez recepta.
Ono što ga je izdvajalo od mnogih nije bila samo dugovječnost, već kvalitet života koji je imao i u stotoj. Nije provodio dane po bolnicama, niti se oslanjao na lijekove. Bio je prisutan, aktivan, bistar. Njegova filozofija života bila je utemeljena na balansu – između pokreta i odmora, rada i tišine, misli i osjećaja.
Iako je bio stručnjak iz oblasti imunologije, često je isticao da pravi imunitet počinje u glavi. Pozitivna emocionalna klima, povezivanje s ljudima, smijeh i smirenje – sve to, kako je govorio, stvara nevidljivi štit oko čovjeka. „Kad brinemo o drugima, kad ne uzimamo život zdravo za gotovo, tada živimo istinski,“ govorio je u jednom intervjuu za BBC Health, koji je prenio i Avaz Zdravlje u rubrici o navikama zdravih stogodišnjaka.
Njegov primjer pokazuje da dug život ne dolazi kao slučajnost, već kao rezultat svjesnog življenja. Iako je doživio preko jednog vijeka, nije bio opsjednut brojevima. Za njega su godine bile nebitne – ono što je brojio bili su smisleni dani, korisne navike i trenutci u kojima je osjećao zahvalnost što je živ.
Frankland je često ponavljao da zdravlje nije luksuz, već osnovno pravo i odgovornost. Ishrana, kretanje, mentalna budnost i emocionalna ravnoteža – sve to je temelj na kojem se gradi dug i ispunjen život. Njegova priča nije samo o nauci, već o mudrosti življenja, jednostavnosti i istinskoj ljudskoj snazi.
Za one koji danas traže zdravlje u tabletama i brzim dijetama, njegova poruka ostaje jasna: počnite od temelja – tanjira, koraka, knjige i srca. Jer kad su oni usklađeni, godine dolaze tiho, ali život ostaje glasan i pun
