Za danas smo vam spremili jednu jako zanimljivu i istinitu priču, a koja je i više nego misteriozna. Naime, govorićemo o dva brata, koji su imali nevjerovatan životni put….
Priča koja je počela u parku u zapadnom Ouklendu davne 1951. godine konačno je dobila svoj epilog – i to onaj koji niko nije mogao ni da nasluti. Luis Armando Albino, dječak koji je misteriozno nestao kada mu je bilo svega šest godina, pronađen je 73 godine kasnije – živ, zdrav i potpuno nesvjestan svoje prave prošlosti. Iza ovog izuzetnog otkrića stoji neiscrpna upornost njegove sestričine, Alide Alekin, koja je, vođena pričama iz porodične istorije i starim novinskim člancima, uspela da rasvijetli jednu od najdugotrajnijih misterija u istoriji američkih nestanaka.
Nestanak malog Luisa 21. februara 1951. godine ličio je na zaplet iz kriminalističkog romana. Dok se igrao u parku sa starijim bratom Rodžerom, prišla im je nepoznata žena sa maramom na glavi i namamila Luisa obećanjem da će mu dati bombone. Dečak je nestao bez traga. Policija je brzo reagovala, pokrenuta je opsežna potraga u koju su bili uključeni i vojnici i Obalska straža, ali bez rezultata. Njegova majka, slomljena, ali istrajna, nikada nije prestala da vjeruje da je njen sin živ – nada je tinjala u njoj sve do smrti 2005. godine.
Dok su u Kaliforniji danima, mjesecima, a kasnije i godinama tragali za Luisom, on je na drugom kraju zemlje odrastao pod novim imenom, nesvjestan svoje prošlosti. Odgajali su ga ljudi koji su, prema svemu sudeći, bili povezani s njegovom otmicom, ali su ga odgajali s ljubavlju. Luis je izgradio život vrijedan poštovanja – postao je vatrogasac, služio je u Marincima, preživio dvije ture u Vijetnamu, osnovao porodicu, postao otac i deda. Njegov identitet ostao je zakopan u prošlosti – sve dok jedan rutinski DNK test iz 2020. godine nije sve promijenio.
Alida Alekin, koja sada ima šezdeset godina, oduvijek je osjećala prazninu u porodičnoj priči. Odrastala je uz priče o izgubljenom ujaku, čije je lice sa požutjele fotografije gledala svakog dana u kući svoje bake. “Znala sam da postoji. I znala sam da ću ga jednog dana pronaći”, rekla je. Iz radoznalosti je uradila DNK test i, na svoje zaprepašćenje, otkrila genetsko podudaranje sa muškarcem koji joj je bio potpuno nepoznat – a zapravo joj je bio ujak.
Tako je započela višegodišnja potraga, praćena brojnim preprekama i emocijama. Alida i njene ćerke, uz podršku lokalne policije, FBI-a i Ministarstva pravde, konačno su uspjele da lociraju Luisa, koji je tada živio na istočnoj obali. Emotivan susret sa njegovim bratom Rodžerom dogodio se u junu 2024. godine. Rodžer, koji je tada imao 83 godine i bolovao od raka, nije bio siguran da će dočekati taj trenutak.
“Zagrlili su se tako jako, kao da nikada neće pustiti jedan drugog,” prisjetila se Alida. Nažalost, Rodžer je preminuo samo mjesec dana kasnije, ali njegova sestričina vjeruje da je umro spokojan.
“Umro je srećan, sa osjećajem mira. Zatvorili smo krug,” kazala je.
Luis se danas sjeća samo fragmenata iz djetinjstva. Ljudi koji su ga odgajali nikada mu nisu otkrili istinu o njegovom porijeklu, a sada su i oni preminuli. Mnoge okolnosti otmice i dalje ostaju nepoznate i vjerovatno nikada neće biti u potpunosti razjašnjene. Ipak, za porodicu Albino, priča je dobila svoj – srećan kraj.
Slučaj je formalno zatvoren, ali FBI nastavlja istragu, kako bi se utvrdilo ko je tačno stajao iza nestanka i da li je bilo još umiješanih. Porodica ne traži osvetu, već samo istinu.
Za Alidu, koja je svojim trudom i vjerom u nemoguće vratila dio izgubljene prošlosti, to je već dovoljno. “Ovo je dokaz da nikada ne treba odustati od nade. I da ljubav zaista može da premosti i vrijeme i tišinu,” zaključuje ona.
