U nastavku našeg današnjega članka, donosimo vam jednu priču, a koja se desila u Hrvatskoj. Naime, cijela situacija i priča, desila se na jednom kolaknom groblju….
Groblja su prisutna od osvita ranih civilizacija. U početku su se grobnice sastojale od jednostavnih iskopina u zemlji, no kako je vrijeme odmicalo, razvile su se u zamršene strukture koje utjelovljuju vjerovanja i kulturne vrijednosti određenih društava. Na primjer, u starom Egiptu građene su monumentalne grobnice poput piramida, odražavajući njihovo uvjerenje u zagrobni život i važnost odgovarajuće pripreme za njega. Tijekom srednjeg vijeka groblja su se obično nalazila uz crkve, u skladu s kršćanskim tradicijama koje su ta grobišta smatrale svetim prostorima za koje se vjerovalo da služe kao provodnik između svetih i profanih područja.
Philippe, muškarac u srednjim godinama, doživio je duboki šok tijekom posjeta groblju u Lyonu kako bi odao počast svojim roditeljima. Ono što je trebalo biti trenutak razmišljanja i sjećanja pretvorilo se u nepredviđeno i emotivno iskušenje kada je na mjestu ukopa njegovih roditelja otkrio samo prazan grob ukrašen plastičnim cvijetom. Filip se teška srca prisjeća svog prvobitnog uvjerenja da je možda greškom stigao na krivi grob; međutim, brzo je došao do potresne spoznaje da se odvija daleko ozbiljnija situacija. Ovaj trenutak zaprepaštenja duboko ga je uznemirio, jer se bojao da je izgubio vezu sa svojom voljenom obitelji, samo da bi shvatio da je stvarnost daleko ozbiljnija nego što je u početku shvaćao.
Zapanjujuće otkriće: nenaseljena parcela umjesto grobnice. Jednog zimskog jutra, Filip i njegova supruga Martine uputili su se na groblje Loyas, smješteno u 5. arondismanu Lyona, kako bi odali počast svojim preminulim roditeljima. Dok su šetali stazama okruženim brojnim spomenicima, Filip je zastao pred parcelom za koju je vjerovao da je počivalište njegovih roditelja. No, ondje nije našao nikakav spomenik, samo plastični cvijet koji je ležao na zemlji. U početku je razmatrao mogućnost da je krivo skrenuo; međutim, ubrzo je došao do spoznaje da je na tom mjestu nekoć bio grob njegovih roditelja, koji je sada nestao.
Filip napominje da od gradske uprave nije dobio nikakvu obavijest o preinakama na grobovima njegovih roditelja. Navodi da je samo upoznat s produljenjem koncesije za ukop; međutim, čini se da nije bio dovoljno informiran o mogućim posljedicama ako koncesija ostane neobnovljena. Prenio je svoje čuđenje i duboko razočarenje, upitavši: “Zašto bi se uništavala već izgrađena grobnica? Ne smije se tako postupati s pokojnicima, a da se ne obavijesti obitelj. Odlaganje posmrtnih ostataka bez prethodne najave. Otkrivši praznu parcelu, Filip je doznao da su posmrtni ostaci njegovih roditelja premješteni u kosturnicu na drugom groblju, a da su spomenici i ostali predmeti iz njihova nekadašnjeg groba odbačeni.
Doživio je duboko razočaranje i poniženje, osjećajući se kao da je još jednom izgubio roditelje na nepredviđen način. “Redovno smo posjećivali grob”, primijetio je, naglasivši kako se obitelj dosljedno brinula o grobu. Za Filipa je ovakav način gubitka roditelja ponovno otvorio branu tuge i tjeskobe, jer je jedva mogao pojmiti nemarno postupanje s posmrtnim ostacima svojih najmilijih. “Kao obitelj nikada nismo odustali od očuvanja uspomene na njih”, rekao je dalje. Općinske vlasti određuju postupak dobivanja koncesija. Vlasti u Lyonu dale su svoje stajalište o tom pitanju. Tvrde da je obavijest o isteku koncesije objavljena 2006. godine, a prava na grobno mjesto zaključena su 2007. godine.
- Prema propisima o grobljima, obitelji imaju rok od dvije godine za obnovu grobnog prava; nakon tog vremena, grobno mjesto se vraća gradu. Međutim, Filip nije bio prisutan, jer se obitelj nije javila niti uplatila novac za obnovu koncesije, zbog čega je grad preuzeo kontrolu nad lokacijom u skladu s postojećim propisima. Gradski činovnici tvrde da su se pridržavali zakonskih protokola, no Filip smatra da je objašnjenje postupka bilo nedovoljno jasno i da se trebalo dodatno potruditi da se s obitelji učinkovitije komunicira. Filipova želja da održi sjećanje na svoju ostavštinu. Filip trenutno nastoji nabaviti dio posmrtnih ostataka svojih roditelja kako bi odao počast njihovoj uspomeni prema vlastitoj želji.
Dok Grad tvrdi da je ispunio svoje zakonske obveze, Filip se ne slaže s načinom na koji su utvrđeni uvjeti za obnovu koncesije i smatra da su prava obitelji trebala biti učinkovitija. “Groblje služi kao mjesto razmišljanja o onima koje smo izgubili, bez obzira na zakonske odredbe”, primijetio je Filip, ilustrirajući svoju duboku brigu za sjećanje na svoje roditelje i emocionalni utjecaj koji je ova situacija ostavila na njega. Njegova borba da ostvari svoja prava nad posmrtnim ostacima i dalje traje, a Filip ostaje odlučan u svojoj predanosti zalaganju za dostojanstveno poštovanje svojih roditelja.
Conclusion Ovaj scenarij, koji bi se mogao činiti samo nesretnim administrativnim propustom, naglašava ključnu potrebu jasne komunikacije s obiteljima u vezi sa značajnim pitanjima koja se odnose na grobove i koncesije. Dok se gradske vlasti drže utvrđenog zakonskog okvira, Filipa i njegovu obitelj duboko je pogodilo njihovo neadekvatno razumijevanje procedure. Iskustvo gubitka roditelja i ponovnog suočavanja s tugom dodatno je komplicirano birokratskim pogrešnim sporazumijevanjem, naglašavajući ranjivost obitelji tijekom vremena tuge i gubitka. Iako se Filip emocionalno ispraznio cijelom situacijom, ostaje odlučan u svom zalaganju za dostojanstvo i očuvanje sjećanja na svoje roditelje.
