Kada vas zaustavi saobraćajna policija, često primijetite da službeno lice prilikom prilaska vozilu dodirne gepek ili drugi dio automobila. Mnogi vozači se pitaju zašto policajci to rade, a odgovor je istovremeno jednostavan i veoma koristan.
Dodirivanje vozila pomaže policajcu da ostavi otisak prsta na automobilu. U slučaju da dođe do nekog incidenta ili krivičnog djela, otisak prsta može poslužiti kao dokaz da je policajac zaista imao kontakt s vozilom i vozačem. Ova praksa omogućava identifikaciju počinioca ukoliko dođe do bijega ili ozbiljnijeg incidenta.
Još jedan razlog za ovaj postupak jeste provjera da li se neko nalazi u prtljažniku, što bi moglo ukazivati na otmicu ili sličnu opasnu situaciju. Ova radnja također ima efekt psihološkog faktora – neočekivani dodir može zbuniti vozača i putnike, što omogućava policajcu da lakše procijeni situaciju. Ako vozač posjeduje nedozvoljene supstance ili oružje, često će pokušati da ih sakrije prije nego što policajac stigne do prozora, pa neočekivano kucanje može povećati šanse da bude uhvaćen.
Iako je ova praksa najviše prisutna u Sjedinjenim Američkim Državama, posljednjih godina se sve rjeđe primjenjuje zbog povećanog rizika za policajce. Kucanjem na automobil, policajci otkrivaju svoju tačnu lokaciju, što može olakšati napadačima da ih iznenade. Zbog toga, mnogi službenici koriste diskretnije metode prilaska.
Policajci, osim što dodiruju gepek, ponekad dodiruju i stražnji far vozila. Ova metoda im omogućava dodatno vrijeme za procjenu situacije i procjenu potencijalnih prijetnji.
Ova jednostavna, ali efektna praksa dodirivanja automobila od strane policajaca ima bogatu istoriju i svoje korijene vuče iz vremena kada tehnologija i oprema za osiguravanje dokaza nisu bili toliko razvijeni kao danas. Policajci su morali koristiti praktične metode kako bi se osigurali u slučaju nepredviđenih događaja.
Jedna od glavnih prednosti dodirivanja automobila leži u tome što ostavljanje fizičkog traga može biti ključan dokaz u situacijama kada se, na primjer, vozač upusti u bijeg ili ako dođe do nasilnog incidenta. Otisak prsta može pokazati da je službeno lice zaista bilo prisutno i da je zaustavljanje automobila bilo zakonito. U nekim slučajevima, ovaj otisak je bio presudan dokaz na sudu za dokazivanje kontakta i interakcije između policajca i vozača.
Dodirivanje vozila također ima svrhu iznenađenja. Ako vozač ili putnici planiraju neku nelegalnu radnju, nagli dodir može da ih omete u njihovim planovima. Ovo iznenađenje omogućava policajcu dodatne sekunde koje mogu biti od suštinske važnosti za procjenu situacije i prepoznavanje potencijalnih prijetnji.
Pored toga, dodirivanje automobila može biti i način da policajac provjeri da li je prtljažnik automobila siguran i zatvoren, čime se otklanja mogućnost skrivanja dodatnih putnika ili opasnih materija. Ova praksa je nekada bila ključna u situacijama sumnje na otmice ili krijumčarenje.
Iako se ovaj metod sve rjeđe koristi zbog naprednih tehnologija kao što su kamere za nošenje na tijelu i unaprijeđeni GPS sistemi koji mogu pratiti vozila, policajci i dalje povremeno koriste ovu tehniku kao dodatnu sigurnosnu mjeru. U današnje vrijeme, obuka službenika uključuje kombinaciju tradicionalnih i modernih metoda kako bi se osigurala njihova bezbjednost i omogućila efikasna interakcija s vozačima.
Ova praksa je također pokazatelj kako se obične, gotovo neprimjetne geste mogu pretvoriti u moćan alat za obezbjeđivanje bezbjednosti i prikupljanje dokaza u saobraćajnim interakcijama.
