Majčinstvo je u svojoj srži bezuslovna briga i neprekidna povezanost, počevši još od trenutka začeća pa sve do poslednjeg daha. Biti majka je možda i najbolji mogući osjećaj na svijetu, a evo jedne ispovijesti na ovu jako složenu temu…
Kada se roditelju dogodi ono najgore – gubitak djeteta – bol postaje sveprožimajuća i nikada ne jenjava. U ovom potresnom i duboko emotivnom zapisu, ispričana je istinita priča jedne majke i njenog supruga, koji su dvije decenije živjeli u sjeni nade i tuge zbog nestanka svoje kćerke.
- Sve je počelo jedne obične večeri, kada mala djevojčica po imenu Emili nije stigla na dogovoreno mjesto. Zabrinuta majka njene prijateljice prva je podigla uzbunu, jer Emili nije stigla kući. U trenutku kada su Robert i Helen, njeni roditelji, saznali za nestanak, njihov dotadašnji život se nepovratno srušio. Godine koje su uslijedile prošle su u tišini, ispunjene prazninom, pitanjima i bolom koji se ne može riječima opisati.
Dvadeset godina kasnije, u gradiću Fern Krik, Helen pokušava pronaći komadić života koji je nekad imala. Nagovorila je svog supruga da zajedno obiđu vikend pijacu, nadajući se da će barem na trenutak odmoriti misli od vječne tuge. Robert, i dalje zatvoren u sebi, šetao je pored nje bez riječi, sve dok nije spazio nešto poznato u izlogu stare antikvarnice.
Rolšuli u izlogu – izbledjeli, ali u prepoznatljivim ružičasto-plavim tonovima s ljubičastim kaiševima – izazvali su snažan talas emocija. Bili su gotovo identični onima koje je svojoj ćerki poklonio za rođendan. Ušavši u radnju, Robert je zatražio da ih pogleda, i kada ih je okrenuo, vidio je urezane inicijale: EGW – Emili Grejs Votson. Nije bilo sumnje – to su bili njeni rolšuli. Njegova reakcija bila je burna, a nesporazum s vlasnikom prodavnice eskalirao je do te mjere da je morala biti pozvana policija. Tada se u priču uključuje detektiv koji odlučuje da ponovo otvori davno zaboravljeni dosije o nestanku djevojčice.
Uveče istog dana, Robert se ponovo vraća do radnje, gdje prisluškuje nervozan razgovor između prodavca i nepoznatog muškarca. U blizini zapaža i djevojčicu, preplašenu i tihu. Ubrzo, ta ista djevojčica, predstavljajući se kao Karla, dolazi pred kuću Roberta i Helen i molećivo mu se obraća: “Molim vas, pomozite mojoj sestri Jasmin. Zatvorena je kod jednog lošeg čovjeka.”
Vođen očajničkom potrebom da otkrije istinu, Robert pristaje. Karla ga vodi do kampera na rubu šume, gdje upoznaje čovjeka po imenu Majk koji tvrdi da je Jasmin usvojena. Međutim, nešto u njegovom tonu i ponašanju budi sumnju u Robertu.
Njihovo traganje ih dovodi do kuće na periferiji grada. Tamo Robert ugleda ženu s kosom boje kestena – lice koje ga ostavlja bez daha. Sve što je osjećao u grudima eksplodira kada izgovara: “Emili?” Tišina koja je uslijedila bila je glasnija od bilo kakve potvrde. Pogled žene bio je dovoljan da potvrdi ono što je srce već znalo.
Situacija kulminira kada Majk, sada poznat kao Menson, izvuče oružje i pokuša da ih natjera u kuću. Helen, koja je sve vrijeme pratila muža, obavještava policiju. U haosu koji slijedi, dolazi do pucnjave. Menson je ranjen, a Emili – ili Lena, kako su je zvali sve te godine – stoji zbunjena, kao da još uvijek ne shvata šta se događa.
- Ispostavilo se da je Menson oteo Emili još kao dijete, te joj godinama ispirao um i mijenjao identitet. Planirao je da i Jasmin doživi istu sudbinu, ali ga je Karlina hrabrost spriječila. Vlasnik antikvarnice, Viktor, bio je saučesnik u svemu.
Danas, u jednoj tihoj bolničkoj sobi, Helen drži ruku svoje kćerke. Robert stoji pored njih, dok oko njih lebdi osjećaj olakšanja. Emili je živa. Vrijeme koje su izgubili ne mogu povratiti, ali ono što su dobili je neprocjenjivo – ponovno sjedinjenje sa svojom kćerkom i potvrdu da nada nikada nije bila uzaludna.
U toj tihoj pobjedi, u trenutku kada se bol zamijenila spokojem, ova porodica je pronašla ono za čim je tragala čitav život – istinu, ljubav i ponovni početak.
