Za ovaj članak, spremili smo vam jednu jako zanimljivu priču iz Sjedinjenih Američkih Država. Naime, ove dvije djevojke koje vole zdrav život, doživjelu su jako neugodnu situaciju….
Sljedeća priča, koju vam donosimo danas, dolazi iz Evrope, a konkretno iz Holandije. No, događaji o kojima govorimo odvijali su se hiljadama kilometara dalje, u srcu Srednje Amerike – u Panami. Riječ je o jednom od najzagonetnijih slučajeva nestanka u savremenoj istoriji, koji i dan-danas izaziva jezu i mnoštvo spekulacija.
U današnjem članku osvrnućemo se na nestanak dvije mlade Holanđanke tokom planinarenja u Panami – slučaj koji, uprkos višemjesečnoj i međunarodnoj istrazi, nije ponudio jasne odgovore, već je samo produbio misteriju.
U aprilu 2014. godine, dvije prijateljice iz Holandije, Kris Kremers i Lisan Frun, otputovale su u Panamu s ciljem da spoje avanturu, volontiranje i upoznavanje nove kulture. Planirale su da dio vremena provedu radeći u lokalnoj zajednici, pomažući djeci kroz edukativne aktivnosti, dok bi ostatak bile turisti i istraživale prirodne ljepote zemlje.
Njihovo putovanje bilo je pažljivo isplanirano – imale su rezervisan smještaj, detaljno razrađene rute, kontakte i podršku iz domovine. Smjestile su se u Boqueteu, mirnom planinskom gradiću poznatom po slikovitim pejzažima i popularnim hiking stazama. Prvog aprila, odlučile su da se upute na šetnju prema vulkanu Baru, u pratnji psa iz domaćinstva kod kojeg su boravile. Tog jutra, viđene su kako se smiju i mašu u prolazu – bio je to posljednji put da ih je iko vidio živim.
Pas se vratio sam kasnije tog dana, što je izazvalo prvu sumnju. Kada djevojke nisu došle ni sljedećeg jutra, porodica domaćina je počela potragu, a uskoro su uključene i lokalne vlasti. Zabrinutost je narasla kada su propustile unaprijed dogovorene aktivnosti i nisu se javile putem telefona.
- Pokrenuta je velika potraga u koju su bile uključene sve raspoložive snage: policija, vojska, dobrovoljci, helikopteri i psi tragači. Roditelji djevojaka ubrzo su doputovali iz Holandije, angažujući privatne detektive i nudeći nagradu za bilo kakvu informaciju. Šumska područja su pretraživana sedmicama, ali bez konkretnih tragova.
Tek deset nedjelja kasnije, lokalna žena pronašla je ranac u blizini reke – gotovo netaknut, kao da je tek ostavljen. U njemu su bili lični predmeti djevojaka: pasoši, sunčane naočare, mobilni telefoni, fotoaparat, flašica vode i gotovina. Prava jeza uslijedila je analizom sadržaja uređaja.
Mobilni telefoni su pokazali da su devojke pokušale da pozovu pomoć čak 77 puta u danima nakon nestanka – uglavnom bezuspješno zbog nedostatka signala. Jedan poziv je trajao dvije sekunde. Kasnije su primijećeni pokušaji da se telefon Kris otključa više puta, ali pogrešnim šiframa, što je pokrenulo sumnje: da li je pokušavala Lisan, ili je neko drugi imao pristup uređajima?
Još jezivije bilo je ono što je otkriveno na fotoaparatu. Prvih nekoliko slika bile su radosne – djevojke poziraju na stazi. No, u noći između 1. i 8. aprila, napravljeno je preko 90 fotografija – neobičnih i haotičnih, većinom potpuno crnih, kao da su nasumično okidane. Neke prikazuju dijelove džungle, razbacane stvari, pa čak i sliku pozadine glave Kris sa mogućim tragovima krvi. Zbog vremena nastanka i neobičnog sadržaja, mnogi su se pitali da li su fotografije bile vapaj za pomoć, pokušaj dokumentovanja nečega što se dogodilo – ili nešto zloslutnije.
Kasnije su pronađeni i ljudski ostaci – odjevni predmeti uredno složeni na obali, stopalo unutar čizme, karlična kost i druge kosti. Forenzički nalazi dodatno su zbunili javnost: kosti Lisan su pokazivale prirodan proces razgradnje, dok su kosti Kris bile gotovo izbjeljene, kao da su hemijski tretirane. Zvaničan uzrok smrti nikada nije ustanovljen. Nisu pronađeni ni svjedoci, ni dokazi nasilja, ali ni jasne naznake prirodne smrti. Slučaj je ostao otvoren, prepun nedoumica, teorija i spekulacija – od nesrećnog pada, preko ritualnog ubistva, do prikrivenog kriminala.
I više od deset godina kasnije, misterija nestanka Kris Kremers i Lisan Frun i dalje lebdi nad Panamom. Njihova priča postala je upozorenje svima koji tragaju za avanturom, ali i simbol istrajnosti porodica koje se nikada nisu pomirile s neznanjem.
Bez obzira na sve napore, prava istina nikada nije izašla na vidjelo – a možda i nikada neće.
