U nastavku našeg današnjega prazničnoga članka, donosimo jednu vijest, a koja je potresla baš cijelu regiju. Slijedi jako potresna i emotivna vijest…..
Ustaški logor Jadovno: Stravična priča o masovnim zločinima
Uvod
Jadovno je bio jedan od prvih koncentracijskih logora osnovanih u sklopu Nezavisne Države Hrvatske (NDH) tijekom Drugog svjetskog rata. U ovom logoru, smještenom u Velebitskim planinama, provodila su se masovna ubojstva Srba i Židova. Stravične sudbine zatvorenika, od kojih su neki preživjeli samo pukim čudom, svjedoče o neizmjernim patnjama i okrutnostima kojima su bili izloženi. Među njima je i žena koja je svoje iskustvo boravka u jami podijelila pred kamerama, a njena priča postala je viralna na društvenim mrežama.
Razrada
Jadovno je bio simbol brutalnosti ustaškog režima. Logor je otvoren 24. lipnja 1941. godine, a zatvoren samo nekoliko mjeseci kasnije, u kolovozu iste godine. Tijekom tih 132 dana, prema procjenama, ubijeno je više od 42.000 ljudi, uključujući žene, djecu i starce.
Logorom je upravljao Juco Rukavina, a žrtve su dolazile iz raznih dijelova NDH. Transportirani su u Gospić, a zatim prevezeni do sabirnih centara Ovčar i Stupačnovo. Od tamo su volovskim zapregama prevođeni prema Jadovnu, gdje su mnogi od njih na najbrutalniji način likvidirani.
Jedna od svjedokinja, koja je preživjela boravak u logoru, opisala je svoj stravični doživljaj. „Zatvorili su nas u špilju i jednog po jednog tjerali iz pećine u jamu“, prisjetila se. Opisala je kako su žnu izveli, govorili joj: „Pij majčino vino i nećeš pobjeći“, a zatim je bacili u jamu. Ova svjedokinja sama je skočila, a pri padu je zadobila ozbiljne ozljede.
- „Pala sam na kamenje. Cipele su mi se izule, ostala sam samo u čarapama. Imala sam slomljenu nogu i teške rane. Naslonila sam se na zid jame i molila se,“ opisuje. Ljudi su bili preplašeni, plakali i dozivali svoje najmilije.
Kad su svi zatvorenici bačeni u jamu, počelo je bombardiranje.
- „Bacali su bombe i kamenje na nas. Noću bismo se nagurali kao kokoši, gladni i prestravljeni. Voda nam je najviše nedostajala. Pila sam vlastiti urin kako bih preživjela.“
Strahote koje su zatvorenici trpjeli bile su nezamislive:
- Ljudi su umirali od gladi, žeđi i ozljeda.
- Mnogi su pretrpjeli napade insekata i crva koji su napadali otvorene rane.
- Porod mrtvorođenog djeteta u jami bio je posebno potresan trenutak koji svjedoči o krajnjoj neljudskosti uslova u logoru.
Naslijeđe Jadovna
Nakon zatvaranja Jadovna, preživjeli su prebačeni u druge logore, uključujući zloglasni Jasenovac. Istraživanja lokacija masovnih grobnica bila su otežana zbog nedostatka političke volje i fizičkih prepreka, poput dubokih jama. Tek 1980-ih otkriveni su novi dokazi o kosturnim ostacima.
Danas se svake godine održavaju komemorativne svečanosti u čast žrtvama. 24. lipnja proglašen je Danom sjećanja na logor Jadovno. Spomenik podignut 1975. godine uništen je 1990., no replika iz 2010. doživjela je sličnu sudbinu i nestala ubrzo nakon postavljanja.
Zaključak
Jadovno ostaje simbol neizmjerne patnje i ljudske okrutnosti. Priče preživjelih, poput one žene koja je provela dvadesetak dana u jami, podsjećaju nas na važnost čuvanja povijesne istine. Komemoracije i obilježavanje povijesnih lokacija služe kao opomena budućim generacijama da se slični zločini nikada ne ponove.
Neka sjećanje na žrtve Jadovna živi kao trajna opomena protiv mržnje i netolerancije.
