Tokom rasprave o svom najnovijem književnom stvaralaštvu, Vuk Draškovič iskreno i temeljno prepričava ključne trenutke koji su ostavili trajan utisak u njegovom životu.
Mnogi ljudi smatraju Vuka Draškovića istaknutim srpskim piscem našeg vremena, uključujući i one koji imaju različite političke stavove. Draškovićevo pisanje, bilo da je u formi tekstova ili celovečernjih romana, dosledno izaziva snažne emocije kod njegovih čitalaca. Njegovo najnovije djelo, “Monk Hokaj”, nedavno je dostupno u knjižarama i očekuje se da će izazvati sličan odziv.
Tokom nedavnog intervjua za MONDO, Drašković, lider SPO-a i poznati pisac, ispričao je lične anegdote koje su imale značajnu ulogu u oblikovanju njegovog života. Intervju se fokusirao na Draškovićev lični život, istražujući kako su specifični susreti i iskustva ostavili trajni uticaj na njega.
Dok sam pohađala prvu gimnaziju, izabrana sam da učestvujem u programu za izuzetne učenike. Naš cilj je bio da obrazujemo one koji su bili nepismeni, zbunjeni u vezi sa religijom i koji nemaju naučna znanja.
Moj plan za taj dan uključivao je posjetu kući mog prijatelja kako bih slušao Radio Ankara. Međutim, odlučio sam da posjetim i Babu Rabiju, stariju ženu koja je prešla 90 godina. Naša misija za ovu posjetu je bila da je uvjerimo u okrugli i rotirajući oblik Zemlje i odsustvo Boga. Na moje iznenađenje, Baba Rabija je reagovala prilično žestoko kada je uzviknula: “Osuđena sam, dijete moje! Ko ti je napunio um takvom glupošću?”
Kada sam rekao da su naši roditelji odgovorni za našu kreaciju, ona je odbila da prihvati moj odgovor. Ona je uporna, “Ali ko ih je stvorio?” Odgovorio sam da su njihovi roditelji odgovorni za njihovo postojanje, ali ona je ostala znatiželjna o porijeklu čovječanstva. Nesigurna u odgovor, nastavila je da me obavještava da je prema njenom vjerovanju Allah, Svemogući Bog, stvorio Adama i Evu.
Ključni je aspekt prepoznati da se za Allaha ne smatra da ima potomstvo ili roditelje, već se vjeruje da je sveobuhvatan. Napor da je uvjeri u sferni oblik i okretno kretanje Zemlje bio je naporan zadatak, koji se na kraju pokazao neostvarivim. I ja sam bio pod utjecajem njenog razmišljanja kada je pokazala na stijene iznad i polje ispod, tvrdeći da bi, ako bi se Zemlja rotirala, bilo suprotno. Ipak, po povratku iz srednje škole, porazno sam se predao Babi Rabiju.
Dok ste svojoj baki prenijeli informaciju koju ste nedavno saznali u školi da Vuk Branković nije bio izdajnik, činilo se da se i ona osjećala kao pobjednica. Ali na vaše iznenađenje, njen odgovor nije bio ono što ste očekivali, jer je odgovorila šamarom.
Događaji imaju tendenciju da se ponavljaju, ponekad na tragičan ili komičan način, ili čak kombinacija oboje. Vuk Branković se često smatra izdajnikom, iako je ova percepcija uglavnom neosnovana. Uprkos tome, lažna priča je usvojena u epskim pričama i pjesmama, kao što su gusali, i postala je široko prihvaćena od šireg stanovništva. Osporavanje ove laži težak je poduhvat za prosječnu osobu.
Od danas, teško mi je da svojim sugrađanima, koji su ujedno i moji komšije, artikuliram značaj koji stoji iza njihovih veselih svečanosti i predanog pjevanja. Na primer, kada pevaju “Raduj se Srbin rođeni, da se srpska zastava vijori od Prizrena do Rumije”, kako da im skrenem pažnju na sopstvenu spoznaju? Prošlo je samo nekoliko godina od kada se zastava ponosno zavijorila od Prizrena do Rumije, protežući se sve od Prizrena do alpskog regiona, i od Prizrena do Soluna.
U prošlosti je postojala zemlja ogromnih razmera, koja je prevazilazila i najveći deo Srbije. Nažalost, sadašnja vlada ima značajan dio odgovornosti za njen pad. Šta je sada od toga ostalo? Pa ipak, nastavljamo da pevamo. Šta poručuje sadržaj naše himne? Jadi li se zbog raspada nekada moćne nacije? Ili se to odražava na odsustvo simboličkog predstavljanja ove zemlje, bilo da se radi o Alpima ili u neposrednoj blizini Soluna?
