Nakon dvanaest godina posvećenosti, privrženosti i očinstva, Drago je otkrio stvarnost koja mu je slomila duh. Dijete koje je njegovao, svim srcem vjerujući u njihovu biološku povezanost, nije bilo njegovo po krvi. Umjesto toga, dijete je bilo rezultat tajne veze između njegove žene i, što je još srcedrapateljnije, njegova vlastitog brata.
Drago je vodio život koji su karakterizirali mir i skromnost, no ipak je pronašao duboki osjećaj ispunjenja. Kao predani obrtnik, cijenio je svoje zanimanje i svaki slobodan trenutak posvećivao obitelji. Njegova supruga Marija i njihov sin Luka predstavljali su cjelinu njegova svijeta. Njihova se ljubav često smatrala iznimno snažnom, gotovo podsjećajući na filmski prikaz. Put para započeo je u srednjoj školi, gdje je on bio poznat po svojoj suzdržanoj i marljivoj naravi, dok je ona odisala vedrinom i vitalnošću.
Nedugo nakon mature vjenčali su se i nakon godina truda za djetetom na svijet je došao Luka – zdrav i poletan dječak koji je osvijetlio njihove živote. Drago je bio otac intimno upoznat sa svakim aspektom života svog sina, uključujući njegove prijatelje, učitelje i akademska nastojanja. Mnogi su primijetili Lukinu sličnost s njim – što se vidi po osmijehu, hodu i upornosti. Usprkos tome, u Draginu se umu ponavljala misao: dijete fizički nije imalo nikakve sličnosti s ostatkom obitelji. Ključna promjena dogodila se jednog ljetnog dana tijekom obiteljskog okupljanja. U atmosferi ležernosti i prizvuka alkohola izbila je svađa između Marije i Dragina brata Zorana.
Iako je bilo opće poznato da između njih postoji određena napetost, temeljni uzrok ostao je misterij za sve. Tada je Zoran povišenim tonom izgovorio izjavu koja je sve promijenila: “Sasvim je jasno kome odgajate ovo dijete! Tišina je obavila prostoriju. Marija se tome pokušala nasmijati, smatrajući to običnom besmislicom. “On je pijan; nije svjestan svojih riječi”, primijetila je. Međutim, sjeme sumnje već je bilo posijano. Sljedećih dana Drago je bio lišen mira.
Počeo je pažljivo proučavati svaku interakciju, svaku gestu i sve okolnosti koje su se prije činile bezazlenima. Naposljetku je odlučio napraviti test očinstva. U tajnosti je skupljao uzorke i predavao ih na laboratorijsku analizu. Iščekivanje rezultata pokazalo se iscrpljujućim, gotovo nepodnošljivim. Nakon što je konačno otvorio omotnicu, ostao je zatečen – rezultati su nedvosmisleno pokazali da on nije biološki otac. Srce mu je lupalo kad je osjetio kako se tlo pod njim raspada. Pod krinkom standardnih pretraga uspješno je ugradio Zoranov DNK i time potvrdio svoj najveći strah: brat mu je doista biološki otac. Suočavanje sa stvarnošću pokazalo se bolnim iskustvom.
Marija je, uvidom u dokaze, priznala da je sa Zoranom bila u kratkoj vezi u razdoblju kada su ona i Drago bili tobože “na pauzi”, čega Drago nije bio svjestan. Kako bi održala brak, trudnoću je odmah pripisala Dragi. Iako Zoran nije osporio tu tvrdnju, odrekao se svake odgovornosti, izrazivši želju da ostane nevezan uz dijete. Slomljenog srca Drago je istjerao Mariju iz njihova doma i prekinuo sve veze s bratom. Ipak, Luku nije mogao napustiti. Nastavio mu je pomagati u školovanju, voziti ga na treninge i brinuti se za vrijeme bolesti.
Luka je za Dragu ostao dijete koje je njegovao, ispunjavajući ulogu oca u svakom pogledu osim u biološkoj vezi. Nakon što je saznao istinu, Luka je, zbunjen i povrijeđen, prišao Dragi i rekao: “Tata, ti si jedini otac kojeg poznajem i kojeg ću ikada imati.” Danas Drago vodi povučeniji život, kloni se rasprava o prošlosti. Međutim, tijekom rijetkog intervjua za lokalne novine, izrazio je osjećaj koji sažima njegovu otpornost: “Izgubili su me, ja nisam izgubila sina, jer ljubav ne nestaje zbog jednog papira.
