Sljedeća jako zanimljiva priča nam dolazi iz Bosne i Hercegovine, a koliko je samo zanimljiva pokazuje i podatak da je na osnovu nje snimljen čak i film. Evo i cijele priče….
Osamdesetih godina prošlog stoljeća, u dubokim šumama Bosne i Hercegovine, otkrivena je priča koja je zadivila i potresla mnoge – priča o dječaku koji je odrastao među vukovima. Ovaj izniman, ali i tragičan događaj, zbio se 1988. godine, kada su lovci na tromeđi Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije naišli na nevjerojatan prizor. Među čoporom vukova ugledali su dječaka, koji se ponašao poput jedne od tih divljih životinja. Hodao je na sve četiri, izbjegavao kontakt s ljudima i u potpunosti oponašao ponašanje vukova. Lovci su, nakon što su eliminirali vukove, uspjeli uhvatiti dječaka. Bio je u izrazito lošem stanju – neuhranjen, prekriven ranama i ogrebotinama, te nesposoban za ljudsku komunikaciju. Ne znajući ništa o njegovom identitetu, lovci su mu dali ime Haris Pućurica.
Spašavanje i smještaj
Haris je smješten u centralno prihvatilište za djecu i omladinu u Beogradu, gdje je proveo nekoliko godina. Njegova prilagodba bila je iznimno teška. Na početku je odbijao kuhanu hranu, radije jeo s poda i izbjegavao kontakt s drugom djecom i odraslima. Njegovo ponašanje, nalik na divlju životinju, bilo je rezultat godina provedenih u izolaciji i prilagođavanja surovim uvjetima prirode. Higijenske navike bile su mu nepoznate, a osoblje doma suočavalo se s izazovima da ga socijalizira. Haris bi često čučao ispod stolova ili se skrivao u kutovima, osjećajući se sigurnijim u tim položajima. Unatoč svim poteškoćama, uz veliku strpljivost i trud osoblja, počeo je usvajati osnovne društvene vještine.
Djeca u domu su ga, unatoč njegovoj različitosti, prihvatila i često mu pomagala. Pričali su mu priče, učili ga kako koristiti pribor za jelo i poticali ga da sudjeluje u svakodnevnim aktivnostima. Haris je s vremenom naučio govoriti, iako nikada nije savladao složenije rečenice. Bio je tih, povučen, ali pokazivao je iznimnu intuiciju i povezanost s prirodom.
Nevjerojatni susreti
Jedan od najpoznatijih događaja iz Harisovih dana u domu bio je susret s rotvajlerom. Jednog dana pas je upao u dvorište i preplašio djecu. Dok su svi bježali, Haris je mirno prišao psu, čučnuo pred njim i uspostavio kontakt očima. Pas, umjesto da nastavi pokazivati agresiju, potpuno se smirio i počeo slijediti Harisa. Taj trenutak ostao je duboko urezan u sjećanje osoblja doma, koje je tada shvatilo koliko je Harisova povezanost s divljinom bila jedinstvena. Njegova smirenost i instinktivno razumijevanje životinja fascinirali su sve.
Povratak u Bosnu
Godine 1992., s početkom rata u bivšoj Jugoslaviji, Haris je vraćen u Bosnu i Hercegovinu zajedno s drugom djecom iz doma. Nitko nije znao gdje će završiti, niti kako će se snaći u ratom zahvaćenoj zemlji. Njegov daljnji život ostao je obavijen velom tajne. Postojale su glasine da je poginuo tijekom rata, dok su drugi vjerovali da se vratio u šume i ponovno pridružio vukovima. Bez obzira na teorije, činjenica je da su se svi tragovi o njemu izgubili.
Film i ostavština
Harisova priča postala je inspiracija za film Ničije dijete, koji je izazvao snažne emocije na filmskim festivalima diljem svijeta, uključujući i Veneciju, gdje je osvojio nekoliko nagrada. Film je prikazao njegovu borbu za opstanak, prilagodbu i potragu za identitetom. Denis Murić, mladi glumac koji je utjelovio Harisa, uspio je prenijeti duboke emocije i izazove kroz koje je Haris prolazio.
Harisova priča nije samo priča o preživljavanju, već i o snazi prirode, čovjekovoj prilagodljivosti i važnosti zajednice. Njegov život podsjeća na slične priče iz povijesti, poput legende o Romulu i Remu ili slučaja Viktora, divljeg dječaka iz Francuske. Znanstvenici su kroz ovakve primjere pokušavali razumjeti kako izolacija i odrastanje u divljini utječu na ljudsku psihu i ponašanje.
Zaključak
Haris Pućurica ostat će simbol ljudske izdržljivosti i sposobnosti preživljavanja u najtežim uvjetima. Njegova priča nas uči o važnosti empatije, prilagodbe i snage zajednice. Iako je njegov život bio prepun misterija, jedno je sigurno – Haris je ostavio neizbrisiv trag u srcima svih koji su ga poznavali ili čuli za njegovu priču. Njegova sudbina ostaje enigma, ali njegova ostavština živi kroz film i sjećanja onih koji su svjedočili njegovoj izvanrednoj životnoj borbi.
