Snežana Savić, rođena 6. januara 1953. godine u Kraljevu, predstavlja jedno od najprepoznatljivijih imena jugoslovenske i srpske filmske i televizijske scene. Pored glumačkog talenta, Snežana se istakla i kao pevačica, posebno u žanrovima narodne i zabavne muzike.
Osim iznimnog talenta za glumu, smatrana je i jednom od najljepših žena u javnoj sferi tog vremena. Doživjela je dvije predane veze tijekom dugog staža. Prvi se dogodio dok je još bila studentica, ali mu je još nedostajala popularnost u javnosti – o njemu nije bilo gotovo nikakvih informacija.
- Drugi brak s proslavljenim redateljem Dragoslavom Lazićem bio je priznatiji i više je istupao u javnosti, kao i redateljeva kći Anita, koja se također bavi umjetnošću. No, unatoč obiteljskim ulogama i profesionalnim uspjesima, Snežana je u jednom intervjuu priznala da je u mladosti napravila neke pogreške koje je zatajila. Doduše, Snežana je kao mlada imala romantične veze s nekoliko muškaraca. Priznala je da je pogriješila, ali i da te odluke nisu bile utemeljene na racionalnosti, već na intuiciji. “Učinila sam mnoge gluposti, grešnica sam, gorjet ću u paklu”, rekla je bez dodatnih detalja. Ipak, prepoznajem svoje greške.
Priznajem da ću duboko požaliti ako postoji Bog koji vidi i čuje. Nešto – zabranjeni desert. Ne biste to trebali činiti, ali sami birate što ne biste trebali činiti. Na pitanje zašto je uopće sudjelovala u takvim vezama, Snežana je objasnila da je za nju bila najvažnija emocionalna hemija koja ju je često savladavala. Priznaje da su ti muškarci, objektivno govoreći, možda bili prosječnog izgleda, ali je u njima ipak primijetila nešto što drugim muškarcima nedostaje. U sobi je eksplodirala žarulja i sve se promijenilo.
Nije bilo ljepote, razuma, standarda. Jednostavno, oslobodila se energija koja se ne razumije. Tijelo je znalo za mene. Oči nešto promatraju, ali instinkt i duša preuzimaju. Ta je iskustva opisala kao sudbonosna, gotovo nadnaravna, rekla je da je bila prisiljena tako se osjećati, bez brige za posljedice. Nisu bili posvećeni jedno drugome. Oni su bili smrtonosni tegljači koji vas jednostavno pojedu. Ne dovodite u pitanje status osobe kao samca ili ne, jednostavno slijedite emociju do njenog odredišta. Njezino priznanje nije isprika za ono što je učinila, već prije odraz onoga što bi žena učinila da ne traži daljnje opravdanje, samo bi priznala da je pogriješila, uz pouku.
Sada, sa životnim iskustvom, razmišlja o tim prilikama s drugačijim načinom razmišljanja. Život, kako ga on sroči, tada se pokazao kao labirint emocija, a ne logičnih odluka. Ova izjava izazvala je različite reakcije – neke su bile razumljive, druge oštre, ali mnogima se činila kao iskrena. Malo je slavnih pojedinaca sklono javno raspravljati o svojim pogreškama, a još ih manje pokušava poboljšati sebe putem javnih sredstava. Ovim intervjuom Snežana je htjela poslati i veću poruku: da se i sa 70 ili više godina raste kao osoba, da su greške prihvatljive bez pretjeranog žara i da je žaljenje znak zrelosti, a ne slabosti. Njezino je mišljenje da svaka žena, svaka osoba, ima svoje unutarnje brige i probleme s kojima se mora pozabaviti kako bi razumjela sebe.
Te pogreške, ako se prepoznaju i priznaju, mogu poslužiti kao osnova za mirno samopoštovanje. Konačan zaključak proizlazi iz njezina priznanja da je život ponekad potaknut emocijama koje ne možemo razumjeti, no to ne znači da se trebamo odreći odgovornosti. Slično kao i drugi likovi, Snjeguljica ima razliku između prepoznavanja pogreške i njezinog slavljenja. Ono što on oduzima iskustvu je svijest o sljepoći strasti, ali nam daje svjetlo koje nam omogućuje samorazumijevanje.
