U danasnjem ćlanku Vam donosimo jednu smjesnu priću o dedi Šefi koji trazi zenu,dedo je trazio i dva uslova koja ona mora ispunjavati,saznajte više i nasmijite se do suza…..
Na selu, gdje ljudi još uvijek pamte stare priče i mudrosti koje se prenose s koljena na koljeno, živi Šefo Mujanović – čovjek koji je postao prava legenda svog kraja. Njegova priča o potrazi za životnom saputnicom, uz samo dva jednostavna, ali neobična uslova, nasmijala je mnoge, ali i podsjetila na to koliko su skromnost i zdrav razum danas rijetki.
Šefo je rođen u malom mjestu nadomak Goražda. Odrastao je uz stado ovaca, oranice i ljude koji vjeruju da se vrijednost čovjeka ne mjeri bogatstvom, već riječju i djelom. Njegovo djetinjstvo obilježila je jednostavnost – kruh iz peći, voda iz bunara i večeri provedene uz svjetlost petrolejke.
Kada je stigao u zrele godine, život ga je naučio da istinska sreća nije u novcu ni u luksuzu. Iako se svijet oko njega mijenjao nevjerovatnom brzinom, Šefo je ostao isti. Njegov ritam života određivali su zemlja i sunce, a njegov smisao postojanja uvijek je bio vezan za dom i porodicu.
- Kada je odlučio da potraži suprugu, mnogi su se nasmijali njegovoj jednostavnosti. Umjesto dugih spiskova želja i zahtjeva, Šefo je imao samo dva uslova: žena mora biti zdrava i mora znati živjeti skromno.
– “Šta će mi žena koja nije zdrava? U starosti da je nosim na leđima? A ako ne zna da sačuva ono malo što imamo, opet ništa nismo napravili” – rekao je Šefo jednoj televizijskoj ekipi koja ga je posjetila u njegovoj kući u kalesijskom kraju.
- Njegove riječi, iako grube na prvi pogled, bile su ispunjene iskrenošću i mudrošću. U njegovom svijetu zdravlje nije luksuz, nego preduslov da dvoje ljudi zajedno grade mirnu starost. Skromnost, s druge strane, znači razumijevanje da sreća dolazi iznutra, a ne kroz stvari koje posjedujemo.
Mještani ga često opisuju kao čovjeka „oštra jezika, ali meka srca“. Poznat je po tome da svakome kaže u lice ono što misli, ali je isto tako prvi koji će priskočiti u pomoć kada treba pokositi livadu, zakrpiti krov ili nahraniti gladnog putnika.
Njegove misli o braku i životu uvijek su inspirisale one oko njega:
-
„Kad domaćin ima žito pred kućom, tu se može i ženiti.“
-
„Nije žena za svađu, nego za dogovor. Ako će da me grdi, nek ostane kod svojih.“
Za Šefu brak nije romantična bajka, već partnerstvo u kojem oboje rade, čuvaju kuću i jedno drugo. Njegova jednostavna filozofija brzo se proširila društvenim mrežama, gdje su ljudi iz cijelog regiona dijelili njegove izjave i komentarisali koliko u njima ima smisla.
Dok mnogi danas traže ideale i savršene slike života, Šefo podsjeća na zaboravljene vrijednosti – zdravlje, razumijevanje, poštovanje i rad. Njegova skromna kuća na rubu sela nije luksuzna, ali iz nje zrači toplina koju ni najskuplji stan u gradu ne može da ponudi.
Iako je stariji, Šefo nije izgubio vedrinu ni smisao za humor. Na pitanje novinara da li će naći ženu koja ispunjava njegova dva uslova, sa osmijehom je odgovorio:
– „Ako ne nađem, nije ni važno. Živim u miru i to je bogatstvo koje malo ko ima
