Sljedeća jako zanimljiva priča,m dolazi nam iz Bosne i Hercegovine. Naime, jako je bitno napomenuti, da je ovaj dedo, i više nego dobro prihvaćen, zbog svog smisla za humor…..
U jednom mirnom kutku Bosne i Hercegovine, daleko od buke i vreve savremenog života, živi čovjek čija priča osvaja srca širom regiona. Zove se Šefo Mujanović, a ono što ga izdvaja iz mase nije ni bogatstvo ni položaj, već njegova mudrost, jednostavnost i nepretenciozan pogled na svijet.
Šefo dolazi iz mjesta Ustiprača, u blizini Goražda, a posljednjih godina nastanio se u okolini Kalesije, gdje živi mirnim, seoskim životom. Odrastao je u vremenu koje se, kako sam kaže, ne može porediti s današnjim. Bio je to svijet u kojem je priroda određivala ritam, gdje su krave, ovce i konji bili više od stoke – predstavljali su suštinski dio života i zajednice.
Govoreći o prošlosti, s dozom nostalgije, Šefo opisuje kako su ljudi tada pješačili iz sela u selo, kako su vrijednosti bile ukorijenjene u zajedništvu i međusobnom poštovanju, a ne u materijalnim stvarima. Takav način života oblikovao je njegov karakter – jednostavan, ali snažan, bez velikih riječi, ali s dubokim porukama.
Danas, iako u godinama koje mnogi nazivaju poznim, Šefo je ponovo u potrazi za partnerkom. Međutim, njegova potraga nije obična – on ima dva ključna uslova, koja je u jednoj reportaži iznio bez zadrške, izazvavši salve smijeha i simpatija širom Balkana. Kako kaže: „Tražim ženu koja ne pije puno lijekova i koja ne koristi štap“. Naizgled šaljivo, ali zapravo veoma ozbiljno, Šefo ovim uslovima jasno pokazuje da mu je važna vitalnost i sposobnost da zajednički žive aktivno i bez prevelikih briga.
Za njega, zdravlje nije luksuz, već osnovna potreba, a partnerstvo ne podrazumijeva samo prisustvo druge osobe, već i mogućnost zajedničkog učestvovanja u svakodnevnim obavezama. U tom kontekstu, traži ženu koja nije vezana za ljekare i tablete, i koja se može slobodno kretati, jer, kako navodi, želi da starost provede u miru i harmoniji.
Još jedna rečenica po kojoj je poznat glasi: „Kad domaćin ima žito pred kućom, tu se treba ženiti“. Ova poslovica ne govori samo o ekonomskom stanju, već i o spremnosti da se život dijeli s nekim u trenucima stabilnosti. To je metafora za mudro biranje pravog trenutka i pravih uslova za važne životne korake.
Upravo takva narodna mudrost čini Šefu posebnim. Njegove riječi, iako jednostavne, odjekuju snagom jer dolaze iz iskrenog i bogatog životnog iskustva. Ne koristi teške izraze, ali njegova filozofija života – poštovanje, radna etika i zdrav razum – ostavlja dubok utisak na sve koji ga slušaju.
Poseban pečat ostavlja njegov pogled na komunikaciju. “Ko želi sjediti i razgovarati sa mnom samo da bi se sukobio?” – pita se Šefo, podsjećajući nas koliko je važan dijalog koji ne vodi u konflikt, već u razumijevanje. Za njega, razgovor je alat za povezivanje, a ne za razdvajanje.
Iako nije čovjek od funkcija ni titula, u svojoj zajednici zauzima važno mjesto. Mnogi ga gledaju kao neformalnog autoriteta, nekog čije mišljenje vrijedi poslušati. I mlađi i stariji ga cijene, jer vide u njemu osobu koja spaja prošlost sa sadašnjošću, osobu koja pokazuje da se vrijednosti ne gube s vremenom – one samo mijenjaju oblik.
Njegovo pojavljivanje u medijima, naročito u lokalnim televizijskim emisijama, privuklo je pažnju šire javnosti. Iskrenost, prirodnost i zdrav humor koje donosi pred kamere, razlikuju ga od tipičnih sagovornika. On ne teoretizira, ne pametuje – on govori iz srca, a ljudi to prepoznaju.
Na kraju, Šefo Mujanović nije samo još jedan stariji čovjek iz zabačenog sela. On je podsjetnik da jednostavan život može biti i najbogatiji, da mudrost ne dolazi uvijek iz škola, već iz iskustva. Njegova priča nas uči da je smirenje moguće pronaći čak i u najturbulentnijim vremenima, ako ostanemo vjerni sebi i vrijednostima koje traju.
