U danasnjem ćlanku Vam donosimo , Pravoslavna crkva slavi veliki praznik presvete bogorodice Trojeručice,saznajte u nastavku više….
U pravoslavnom kalendaru, 25. jul nosi posebno značenje – to je dan kada se slavi Presveta Bogorodica Trojeručica, praznik ispunjen vjerom, nadom i neugaslom molitvom. Vjernici širom zemlje danas se prisjećaju priče koja je kroz vijekove oblikovala duboko poštovanje prema jednoj od najpoštovanijih ikona pravoslavlja.
Trojeručica nije obična ikona. Ona je simbol čuda, iscjeljenja i Božanske milosti, a sve je započelo u Damasku, u 8. vijeku, kada je Sveti Jovan Damaskin, učen i pobožan čovjek, nepravedno optužen i kažnjen odsjecanjem desne ruke. U očaju, ali sa vjerom koja nije posustajala, Jovan se pomolio Presvetoj Bogorodici. Tokom noći, dogodilo se ono što su mnogi kasnije nazivali nebeskim odgovorom – njegova ruka je, protiv svakog očekivanja, bila potpuno iscijeljena.
U znak zahvalnosti, Jovan je dao da se na ikonu Bogorodice, pred kojom je uputio svoju molitvu, doda srebrna ruka – treća ruka, kao simbol čuda koje se dogodilo. Tako je nastala Trojeručica, ikona koja do danas ostaje predmet divljenja i molitve.
Nakon čudesnog ozdravljenja, Jovan je izabrao put monaha, povukavši se u lavru Svetog Save Osvećenog. Ikona ga je pratila kroz duhovni život, da bi kasnije, Božijom promisli, stigla i do ruku Svetog Save. Prešla je dugi put, od Damaska do Hilandara, gdje i danas zauzima počasno mjesto, čuvajući srpski pravoslavni identitet i vjeru.
Kroz vjekove, priča o Trojeručici prenosila se usmenim predanjem, a vjernici su je
prihvatili kao čuvaricu, zaštitnicu i izvor nade. Tokom turske najezde, monasi su je, kako legenda kaže, stavili na magarca i pustili da ide kud god Bog odredi. Životinja je, bez ičijeg vodstva, stigla pred kapiju Hilandara, gdje su je dočekali kao božanski znak.
Praznik Trojeručice nije samo dan sjećanja, već dan tihe molitve i povlačenja iz svakodnevice. Vjernicima se preporučuje da se u ranim jutarnjim satima pomole, upale svijeću i provedu vrijeme u tišini i razmišljanju. To nije samo izraz poštovanja, već i način da se uspostavi dublja veza s duhovnošću.
Molitve koje se izgovaraju na ovaj dan traže ne samo pomoć, već i unutrašnju snagu, duhovnu jasnoću i zaštitu za porodicu. Posebno se moli za zdravlje, iscjeljenje i snagu da se podnesu životni tereti. Za mnoge, to je dan kada se duša odmara, kada se zahvaljuje za milost, ali i traži nova snaga za sve ono što dolazi.
Ikona Trojeručice danas nije samo relikvija, već svjedok vjere naroda. Njena kopija se nalazi i u Hramu Svetog Save, gdje se mnogi dolaze pokloniti i zamoliti za pomoć. Iskustva vjernika, koji su svjedočili ličnim iscjeljenjima i duhovnim preobražajima, dodatno osnažuju vjeru u njenu moć.
U vremenu koje je često ispunjeno nemirom, buka i stresom, praznik Presvete Bogorodice Trojeručice vraća fokus na ono istinski važno – vjeru, zahvalnost i tišinu u kojoj duša govori najjasnije. Bilo da ga provode u crkvi, kod kuće, ili u prirodi, vjernici na ovaj dan ne traže mnogo – samo trenutak milosti i spokoj.
Jer, u tom plamenu svijeće, u tihoj molitvi pred ikonom sa tri ruke, krije se priča koja nije iz bajke, već iz srca naroda – priča o čudu koje se dogodilo, i vjeri koja i danas ne prestaje
