Današnji dan u kalendaru Srpske pravoslavne crkve zauzima posebno mjesto jer je posvećen Svetom mučeniku Agatoniku, hrišćanskom svetitelju iz 4. veka čije ime i žrtva i dalje bude poštovanje i vjeru kod vjernika. saznajte više…
Praznik koji se u narodu naziva i Arlijevdan stoljećima je pratio posebne običaje, a vjerovalo se da njihovo nepoštovanje može donijeti nesreću i maler.
- Agatonik je živio u Nikomediji u vremenu kada su hrišćani bili progonjeni, a paganski običaji još uvijek prisutni. Uprkos velikim opasnostima, otvoreno je propovijedao Jevanđelje i širio vjeru među Grcima. Njegova hrabrost nije ostala nezapažena – za jedne je bio svijetli primjer, a za vlast smrtonosna prijetnja. U periodu cara Maksimijana, kada je progon hrišćana bio posebno surov, uhapšen je zajedno sa grupom vjernika među kojima su bili i Zotik, Prinkips, Teoprepije, Akindin, Severijan i Zenon.
Njihov put ka Vizantiji bio je put bola i stradanja. Mnogi od njih nisu izdržali napore – Zotik, Teoprepije i Akindin umrli su tokom puta, dok je Severijan pogubljen kod Halkidona. Agatonik i preostali zatvorenici sprovedeni su sve do Silimvrija u Trakiji. Tu, pred samim carem, nakon mučenja bili su posečeni mačem i okončali svoj život kao mučenici. Njihova smrt, iako tragična, postala je simbol nepokolebljive vjere. Kasnije je u Carigradu podignut hram posvećen Agatoniku, što govori o dubokom poštovanju koje je stekao među hrišćanima.
- U narodnom predanju ovaj dan je imao i drugačije, svakodnevno značenje. Smješten između Male i Velike Gospojine, nazivao se i period Međudnevnica – vrijeme kada se održavaju narodni sabori i vašari. Upravo na Arlijevdan ljudi su organizovali trgovinu, a vjerovalo se da kupovina obavljena tog dana donosi napredak i blagostanje. Nije bila rijetkost da se baš tada kupuju stoka, zemlja ili važni predmeti za domaćinstvo, jer su vjerovali da će sve što se tog dana stekne biti blagosloveno.
Vašari nisu služili samo za trgovinu. Oni su bili prilika da se obnove prijateljstva, učvrste rodbinske veze i da ljudi u miru dočekaju predstojeću jesen i zimu. Smatralo se da oni koji ne obnove mir na ovaj praznik rizikuju da ih cijele godine prate svađe i nesloga. Zato je Arlijevdan nosio snažnu poruku – pomirenje i zajedništvo važniji su od svega.
Osim običaja vezanih za trgovinu i sabore, važan dio obeležavanja bile su molitve i odlazak u crkvu. Vjernici su palili svijeće, molili se za zdravlje i mir u kući, vjerujući da će im svetitelj donijeti zaštitu. U nekim krajevima vjerovalo se i da će svaka porodica koja na ovaj dan ugosti putnika ili podijeli nešto od svoje hrane imati posebno blagoslovenu godinu.
- Zanimljiv je podatak da je Arlijevdan bio i krsna slava pjesnika Jovana Dučića. Njegovi potomci u Trebinju i danas obilježavaju ovaj dan, čuvajući sjećanje na pretka, ali i vjeru u snagu zaštite Svetog Agatonika. Time praznik dobija i kulturnu dimenziju – postaje most između ličnog i narodnog pamćenja.
U priči o Svetom Agatoniku odražava se duh prvih hrišćana, njihova spremnost da polože život za ono u šta vjeruju. Njegovo stradanje podseća da vjera nije samo riječ, već i djelo, a njegova snaga i istrajnost ostaju primjer vjernicima kroz vijekove.
Danas, kada se praznik obilježava širom Srbije, on je istovremeno podsjećanje na mučeništvo i prilika za okupljanje. Vernici se prisjećaju njegovog lika, ali i nastoje da obnove mir u svojim porodicama i zajednicama. Tako Arlijevdan ostaje spoj crkvene tradicije i narodnog običaja, čuvajući uspomenu na svetitelja koji je vjerom i žrtvom ostavio neizbrisiv trag.
Za mnoge, ovaj dan nosi i ličnu poruku – da ne zaborave značaj mira, sloge i ljubavi među ljudima. Upravo to je najveće nasljeđe Svetog Agatonika: da je vera jača od straha, a pomirenje važnije od sukob.
