Priča o voditeljki Dajani Paunović posljednjih dana izazvala je veliku pažnju javnosti, ne samo zbog teme koju je otvorila, već i načina na koji je to uradila. Saznajte više u dananjem clanku….
- U gostovanju kod Goce Tržan u emisiji “Ako progovorim” govorila je o stvarima koje većina ljudi smatra neprijatnim ili čak zabranjenim za javne razgovore – o sopstvenoj sahrani i mjestu na kojem bi voljela da počiva. Njena otvorenost iznenadila je gledaoce, jer se rijetko ko usuđuje da javno iznese takva razmišljanja dok je još u punoj snazi i aktivnom životnom periodu.
Dajana je otkrila da se raspitivala o cijenama grobnih parcela i mjestima koja bi joj odgovarala. U početku je razmišljala o Topčideru, mjestu koje za nju ima posebno značenje jer ju je vezivalo za djetinjstvo. Opisivala ga je s emocijama, naglašavajući šumu, prirodu i mir koji su bili dio njenog odrastanja. Međutim, danas, kada je taj dio grada postao prenapučen i užurban, samo razmišljanje o gužvi izazvalo joj je nelagodu. Zato je otvoreno priznala da traži mirnije rješenje, prostor gdje će imati potpunu privatnost, čak i poslije života.
- Njena odluka da o tome razgovara i sa sinom pokazuje koliko je odlučna u namjeri da svoj mir i privatnost stavi na prvo mjesto. Kako navode mediji, rekla mu je: “Moramo da se uselimo u kuću sa velikim dvorištem. Hoću da budem sama, to mi je važno.” Time je naglasila da joj je potreba za mirom jednako značajna sada i u budućnosti. Zanimljivo je da se za dodatne informacije obratila i bivšem suprugu Žiki Jakšiću, s kojim ima sina, pitajući ga koliko je on platio svoje grobno mjesto. Njegova reakcija bila je mješavina šale i nevjerice: “Da li si ti normalna? O čemu ti razmišljaš u tim godinama?”
Iako je Žika pokušao da temu olakša humorom, Dajana je ostala dosljedna svom stavu, objašnjavajući da život zna biti kratak i nepredvidiv, te da želi sve urediti dok je sposobna da donosi odluke. “Može sutra da me ne bude. Hoću da to bude rešeno,” izjavila je, naglašavajući da je važno unaprijed razmišljati i time olakšati porodici teret u teškim okolnostima. Njen istup je kod javnosti izazvao podijeljene reakcije – dok su je jedni pohvalili zbog hrabrosti i otvorenosti, drugi su smatrali da je prerano da o tome razmišlja.
Domaći portali, poput Blica i Kurira, prenijeli su ovu priču ističući da se time otvara tabu tema o kojoj se rijetko govori. Njena iskrenost, iako nekima šokantna, mnoge je navela na razmišljanje o sopstvenim životima i odgovornosti prema porodici. U komentarima se moglo pročitati da su brojni ljudi pohvalili ovakav stav jer pokazuje brigu za najbliže, dok je dio publike i dalje smatrao da mlada žena poput nje ne bi trebalo da se opterećuje takvim mislima.
- Njena priča zapravo ukazuje na širu dilemu: koliko smo spremni da prihvatimo ideju kraja života i da o tome govorimo bez straha i stida? Sociolozi, čiji su radovi objavljeni na portalu Danas.rs, ističu da ovakvi razgovori nisu znak slabosti, već zrelosti i brige za budućnost. Oni tvrde da planiranje unaprijed može biti oslobađajuće, jer smanjuje teret onih koji ostaju iza nas. Dajanin primjer može poslužiti kao podsticaj drugima da ne guraju ove teme pod tepih, već da ih sagledaju kao sastavni dio života.
Ona je jasno dala do znanja da želi imati kontrolu nad svim životnim izborima, pa i onima koji se tiču perioda nakon smrti. Za nju je važno da to bude mjesto koje odražava njen karakter – mirno, tiho i daleko od gužve. Na taj način, pokazuje želju da čak i u vječnosti bude u skladu sa sobom. Takav stav, iako nekima neobičan, zapravo naglašava da je riječ o odgovornosti i zrelosti, a ne o pesimizmu ili strahu.
Društvo, s druge strane, često potiskuje ove teme. Kako navodi Glas zapadne Srbije, u manjim sredinama razgovor o smrti i planiranju mjesta počivanja i dalje se doživljava kao tabu, dok u urbanim sredinama sve više ljudi smatra da je bolje da se takve odluke donesu unaprijed. Dajana je svojim primjerom pokazala da je otvoren razgovor važan i da može inspirisati druge da o ovim pitanjima razmišljaju smirenije i racionalnije.
- Bez obzira na to gdje će jednog dana počivati, Dajana Paunović je kroz ovu priču pokazala hrabrost da se uhvati u koštac s temom koju većina izbjegava. Njena otvorenost nije bila znak očaja, već pokušaj da svojim najbližima ostavi mirno i jasno rješenje. Na kraju, njen primjer ostavlja snažnu poruku: život je prolazan, ali način na koji se odnosimo prema njemu, pa i prema njegovom kraju, može biti znak ljubavi i odgovornosti prema onima koje volimo
