Da li valja nositi nakit od pokojnika: Sveštenik otkrio koju grešku Srbi najčešće prave, evo šta je jedino ispravno

Smrt voljenih osoba izaziva niz emocija kod preživelih. Tuga, gubitak, pa čak i negiranje stvarnosti često se javljaju kao deo procesa prihvatanja smrti. Iako je smrt neizbežna, svaka smrt donosi svoj jedinstveni set emocija koje se razlikuju od osobe do osobe. Ipak, veza koja je postojala sa pokojnikom često ostaje prisutna, i to na način koji nije uvek vezan za fizičko postojanje. U mnogim kulturama, veruje se da duhovi pokojnika i dalje “žive” u sećanjima, snovima ili duhovnim praksama.

U današnjem društvu, u kojem se moderni stavovi često sudaraju sa starim vjerovanjima, praznovjerje i kršćanska vjera postavljaju pitanje njihove međusobne kompatibilnosti. Iako se mnogi smatraju religioznima, specifična uvjerenja koja se prenose kroz generacije često nemaju racionalnu osnovu i izazivaju zbunjenost. Jedno od takvih uvjerenja odnosi se na nakit pokojnika, gdje se postavlja pitanje da li on nosi negativnu “energiju”, može li izazvati neželjene posljedice ili je njegova uporaba dozvoljena.

Mnogim ljudima je teško nositi nakit koji je bio u vlasništvu preminule osobe, jer osjećaju nelagodu zbog uvjerenja koja se temelje na dugotrajnim kulturnim tradicijama, a ne nužno na crkvenim učenjima. Protojerej Andrej Efanov nudi jasan odgovor na ove nedoumice. Prema njegovim riječima, odjeća ili nakit pokojnika ne zadržavaju nikakvu posebnu “energiju” koja bi mogla utjecati na živu osobu. Njegovo mišljenje temelji se na vjerovanju da predmeti nemaju moć prenosa negativnih učinaka samo zato što su bili nošeni od strane preminule osobe.

Otac Andrej naglašava da je najvažniji aspekt higijenski tretman ovih predmeta. Na tijelu pokojnika mogu se razviti bakterije koje mogu predstavljati opasnost za žive, te se stoga preporučuje izbjegavanje fizičkog kontakta s tijelom. Ovaj savjet nije motiviran vjerovanjem u “negativnu energiju”, već u zaštitu zdravlja, jer se na tijelu mogu nalaziti mikroorganizmi koji mogu biti zarazni. Dodatno, tijekom sprovoda savjetuje se da se izbjegava dodirivanje tijela, jer bi šminka na tijelu pokojnika mogla biti oštećena, a što bi moglo uzrokovati dodatnu nelagodu ili nespretnost.

• Kada je riječ o nakitu preminule osobe, otac Andrej predlaže jednostavan postupak kako bi se izbjegla nelagoda. Preporučuje da se nakit dezinficira, na primjer, čišćenjem s alkoholom, te ga potom nositi u znak sjećanja na preminulu osobu. Alternativno, može se pohraniti u kutiju dok ne dođe trenutak kada će netko drugi, poput člana obitelji ili bliskog prijatelja, odlučiti nositi ga. Ovaj postupak ističe važnost poštovanja uspomena na preminulu osobu, umjesto da se predmet doživljava kao izvor nelagode ili nesreće.

Otac Andrej također podcrtava da pravoslavlje ne prihvaća vjerovanje da predmeti mogu nositi negativnu energiju ili imati utjecaj na sudbinu ljudi koji ih posjeduju. Prema ovoj vjeri, istinska vrijednost u poštovanju uspomena na preminule leži u molitvi i ljubavi, a ne u praznovjerju. Kroz molitve i sjećanja, vjernici se povezuju s dušama preminulih, čime održavaju duhovnu vezu, a ne kroz strah od negativnih posljedica nošenja njihovih osobnih stvari.

Kao primjer, religija.rs napominje da nakit koji je nekada pripadao dragoj osobi može postati dirljiv podsjetnik na ljubav i uspomene koje nas vežu s njom. Umjesto da ga doživljavamo kao potencijalnu prijetnju ili nešto negativno, možemo ga smatrati simbolom blagoslova i poštovanja prema onima koji su napustili naše živote.

Zaključno, pristup prema predmetima preminulih osoba unutar pravoslavlja naglašava poštovanje i molitevnu povezanost, a ne praznovjerje. Nakit pokojnika može biti dragocjen podsjetnik na ljubav koju smo dijelili, te ne treba imati negativnu konotaciju, već biti odraz poštovanja prema njihovom sjećanju.

BONUS TEKST: Jastog – Morski Delikates

Jastog je jedan od najpoznatijih i najtraženijih morskih plodova, a njegova jedinstvena biologija i karakteristike čine ga fascinantnim objektom istraživanja i uživanja. Osim što je pravi delikates na mnogim jelovnicima, jastog je i izvor brojnih zanimljivosti.

1. Biološka klasifikacija: Jastog pripada porodici Nephropidae, a najpoznatija vrsta je Homarus americanus, poznat kao američki jastog. Tu je i evropski jastog (Homarus gammarus) koji je sličan američkom, ali se razlikuje u nekoliko aspekata, među kojima je najpoznatija razlika u boji.
2. Prepoznatljive osobine: Jastog je prepoznatljiv po svojoj tvrdoj egzoskeli, koja štiti njegovo tijelo. Kako raste, jastog mora obaviti proces ekdizije – presvlačenja vanjske ljuske, što je zahtjevan i opasan proces.
3. Veličina i životni vijek: Jastog može narasti do veličina od čak 10 kilograma i dosegnuti dužinu od 1 metra. Zanimljivo je da jastog može živjeti i više od 50 godina, a poznat je i slučaj jastoga koji je uhvaćen sa 140 godina.
4. Boje jastoga: Jastog je najpoznatiji po svojoj tamno plavoj ili zelenoj boji dok je živ, dok nakon kuhanja postaje crven. Ova promjena boje nastaje uslijed oslobađanja proteina astaksantina pri visokim temperaturama.
5. Ishrana: Jastog je mesožder i hrani se raznim morskim organizmima poput riba, rakova i mekušaca. Smatra se vrhunskim predatorom u svom staništu, često se povlačeći u jazbine na morskom dnu.

Jastog, dakle, nije samo delikates, već i fascinantno biće s bogatom biologijom i nevjerojatnim osobinama.