Nakon tragične smrti T.R. (19) iz Novog Sada tokom parasejlinga u Budvi, cijela javnost ostala je potresena, a društvene mreže i mediji preplavljeni su pitanjima, komentarima i nagađanjima. Djevojka, koja je došla na crnogorsko primorje da uživa u ljetnjem odmoru, izgubila je život na način koji je za mnoge bio nezamisliv.
Tragedija je poprimila dodatnu dimenziju nakon što je u javnost procurio snimak nesreće, koji je izazvao lavinu reakcija i brojna nagađanja o tome šta se zapravo dogodilo tog kobnog dana. Posebnu pažnju izazvala je teorija da je djevojka možda doživjela panični napad tokom leta, što je moglo imati fatalne posljedice.
Ugledna psihoterapeutkinja prof. dr Nevena Čalovska, analizirajući dostupne informacije i ponašanje djevojke na snimku, naglasila je da je riječ o izuzetno osjetljivom slučaju, bez konkretnih medicinskih dokaza koji bi precizno objasnili uzrok njenog ponašanja. Ipak, na osnovu dugogodišnjeg profesionalnog iskustva, ponudila je moguće objašnjenje, ukazujući na to da ljudi, osim stečenih, posjeduju i urođene strahove – među kojima su strah od visine, gubitka tla pod nogama, gušenja i iznenadnih zvučnih podražaja. Ovi strahovi, kaže, mogu biti snažni okidači paničnih napada, naročito kod osoba koje ranije nisu bile izložene ekstremnim situacijama.
Prema njenim riječima, moguće je da se T.R. na visini od oko 50 metara suočila s kombinacijom više intenzivnih emocionalnih i fizičkih stimulansa – osjećajem gubitka kontrole, dezorijentacije i otežanog disanja. Takva stanja mogu kod pojedinaca izazvati iracionalne reakcije. U slučaju paničnog napada, tijelo često reaguje impulzivno, a osoba može posezati za radnjama koje se u normalnim okolnostima čine neshvatljivim – uključujući pokušaj da ukloni sigurnosnu opremu, što je mogla učiniti vjerujući da će time umanjiti osjećaj nelagode ili se osloboditi situacije koja je doživljena kao prijetnja.
Sličnog mišljenja je i penzionisani kapetan rečne policije Vladica Zdravković, koji je nakon uvida u snimak izjavio da ga je video duboko potresao. Prema njegovoj analizi, govor tijela djevojke ukazuje na paničnu borbu za vazduh i kontrolu, a ne na bilo kakvu samoubilačku namjeru. Po njegovim riječima, skidanje sigurnosne opreme nije bilo svjesna odluka, već rezultat trenutka panične konfuzije i pokušaja da „pobjegne“ iz nepodnošljive situacije.
Zdravković upozorava da adrenalinske aktivnosti, iako atraktivne, nose sa sobom niz rizika – naročito kada ih obavljaju nestručne osobe bez adekvatne pripreme. On ističe da mnogi turisti, vođeni željom za avanturom ili spektakularnim fotografijama za društvene mreže, pristupaju ovim aktivnostima površno, bez prethodnog informisanja o mogućim opasnostima. Takođe ukazuje na nedostatak standardizovanih procedura i obuke u turističkim centrima, te slabu kontrolu nad radom operatera koji nude parasejling i slične aktivnosti.
Posebno naglašava razliku između rekreativnih i profesionalnih letova. Profesionalci prolaze kroz stroge bezbjednosne protokole, psihofizičku pripremu i stalnu komunikaciju sa timom. Nasuprot tome, rekreativne aktivnosti često se oslanjaju na kratku verbalnu instrukciju, što nije dovoljno da se predvidi i spriječi opasna situacija, posebno kod emocionalno osjetljivijih osoba.
Tragedija u Budvi ostavlja dubok ožiljak, ali i važnu lekciju: da granica između uzbuđenja i tragedije može biti izuzetno tanka. Ovaj slučaj jasno pokazuje koliko je važno ozbiljno shvatiti vlastite granice, emocionalnu stabilnost i spremnost na nepredvidive uslove koje ekstremne aktivnosti nose sa sobom.
Zajednički zaključak stručnjaka jeste da uzrok smrti T.R. najvjerovatnije nije bio tehnički kvar, već kompleksna kombinacija psihološke reakcije, nedovoljne pripremljenosti i neadekvatne procjene rizika – kako sa strane učesnika, tako i organizatora. Iako će detaljna istraga dati konačan odgovor, ono što već sada možemo zaključiti jeste da su edukacija, psihološka procjena i strožiji nadzor ključni faktori koji mogu spriječiti slične tragedije u budućnosti.
Smrt mlade djevojke, koja je krenula u potragu za nezaboravnom uspomenom, završila se na najtragičniji mogući način. Njena priča ostaje kao opomena – o važnosti pripreme, svjesnosti o sopstvenim granicama i nužnosti odgovornog pristupa svakom obliku adrenalinske rekreacije.
