Mješoviti brakovi su brakovi između osoba različitih nacionalnosti, vjera, etničkih grupa, kultura ili rasa. Ovi brakovi mogu biti izazovni, ali i izuzetno obogaćujući, jer omogućavaju partnerima da kombinuju različite kulturne, jezičke i vjerske tradicije u svom zajedničkom životu. Mješoviti brakovi su postali sve češći u globalizovanom svijetu, ali, kao i kod svih brakova, oni zahtjevaju razumjevanje, poštovanje i kompromis kako bi bili uspješni.
Vivijen i Jezekilj, par iz Nigerije, suočili su se sa neočekivanim izazovima nakon što su postali roditelji svog prvorođenog sina, Zejna. Iako su sanjali o tome da postanu roditelji, ono što je usledilo nakon porođaja bilo je veliko iznenađenje, kako za njih, tako i za širu zajednicu.
Iznenađenje pri rođenju: Bebe s albinizmom
Kada je Zejn došao na svet, izgled njegove kože i kose izazvao je šok i zapanjujuće reakcije. Imao je vrlo svetlu kožu i riđu kosu, što je bilo potpuno neočekivano, s obzirom na to da su oba roditelja tamnije puti. Pogledi punih zbunjenosti i sumnje koje su upućivali prijatelji i porodica brzo su se pretvorili u ozbiljne optužbe. Mnogi su insinuirali da je Vivijen prevarila svog muža, pa su čak predložili da Jezekilj uradi DNK test kako bi otkrio ko je pravi otac deteta.
Nepravedna osuda i podrška porodice
Suočena sa ovakvim optužbama, Vivijen je postala meta brojnih uvreda i osuda. Ipak, njen muž Jezekilj ostao je čvrst u svom verovanju da mu je žena verna. On je jasno izjavio: “Nikada nisam sumnjao u moju ženu”, iako su reakcije društva bile veoma negativne.
Iako je situacija bila emotivno i socijalno teška, uz pomoć lekara otkriven je pravi uzrok pojave neobičnog izgleda njihove bebe: Zejn je rođen sa albinizmom, genetskim stanjem koje izaziva potpuni ili delimični gubitak pigmenta u koži, kosi i očima. Albinizam je, iako relativno retko stanje, često predmet nepoznavanja i stigmatizacije u mnogim društvima.
Podizanje svesti o albinizmu
Uprkos svim teškoćama, Vivijen i Jezekilj nisu odustali od svoje misije da podignu svest o albinizmu. Vivijen je otvorila profile na društvenim mrežama kako bi podelila priču svog sina, nastojeći da prikaže svetu da albinizam nije nešto što treba da bude stigmatizovano. Nažalost, naišli su na mnoge negativne komentare, ali Vivijen nije dozvolila da je to obeshrabri. Redovno je blokirala korisnike koji su širili mržnju, posvećujući se edukaciji i širenju svesti.
Jezekilj je istakao važnost razumevanja: “Decu sa albinizmom ne gledaju kao normalnu”, naglašavajući da se, kako u Nigeriji, tako i u mnogim drugim delovima sveta, osobe sa albinizmom suočavaju sa diskriminacijom. Zajedno sa suprugom, odlučili su da učine sve što je u njihovoj moći kako bi promenili negativne stavove društva prema deci sa ovim stanjem.
Zaštita i ljubav prema Zejnu
- Pored emocionalnih i društvenih izazova, Vivijen i Jezekilj su morali da se prilagode specifičnim potrebama svog sina. Zejn, kao dete sa albinizmom, ima poteškoće sa vidom i posebno je osetljiv na sunčevu svetlost. Zbog toga, Vivijen je morala redovno da koristi kremu sa visokim zaštitnim faktorom kako bi zaštitila njegovu kožu od UV zraka. Osim toga, Zejnov vid na daljinu zahteva dodatnu pažnju, pa su roditelji morali da se obezbede za sve njegove potrebe u vezi sa zdravljem.
Za Vivijen, to je bio način da dodatno izrazi svoju ljubav prema sinu. Odluka da ofarba svoju kosu u riđu boju, istu kao Zejnovu, bila je simbol njene solidarnosti i podrške. Ova gesta je postala veoma značajna, ne samo za njenog sina, već i kao način da se pokaže svetu da ljubav prema detetu ne poznaje granice.
Zaključak
Priča Vivijen i Jezekilja je priča o ljubavi, snazi i borbi protiv predrasuda i diskriminacije. Suočeni sa ozbiljnim optužbama i negativnim reakcijama okoline, uspeli su da svoju ličnu borbu pretvore u javnu misiju. Kroz svoju odlučnost i posvećenost, postali su glas za sve roditelje i decu sa albinizmom. Ova priča nas podseća da svi, bez obzira na boju kože ili genetska svojstva, zaslužuju ljubav i poštovanje.
