U danasnjem clanku Vam donosimo pricu koja je sokirala Francusku a i javnost ,naime citava porodica je nestaala 2011,ova misterija i danas dan je aktuelna,procitajte
jednom mirnom kvartu u francuskom gradu Nantu, u aprilu 2011. godine, dogodio se događaj koji je šokirao ne samo lokalnu zajednicu, već i širu javnost. Porodica Dupont de Ligonnès, naizgled obična i stabilna, jednostavno je nestala bez traga. Na čelu porodice nalazio se Ksavijer, otac četvoro djece i suprug žene po imenu Anjes. Zajedno su s djecom – Arturom, Tomasom, Enom i Benoaom – činili porodicu koju su svi smatrali uzornom.
Na prvi pogled sve je izgledalo uobičajeno. Ksavijer je tvrdio da vodi manja privatna preduzeća, dok je Anjes radila u školi. Bili su aktivni u katoličkoj zajednici, poznati po ljubaznosti i angažmanu. Međutim, iza te slike porodične idile krila se duboko uznemirujuća stvarnost.
Početkom aprila, komšije su primijetile neobične stvari – spuštene roletne, pošta koja se gomila, potpuna tišina u kući. Djeca se nisu pojavljivala u školi, Anjes nije dolazila na posao, telefoni su utihnuli. Nakon nekoliko dana zabrinutosti, porodica i prijatelji alarmiraju policiju. Prva pretraga kuće nije otkrila ništa sumnjivo. Sve je bilo naizgled u redu, osim što nikoga nije bilo.
Situacija je dobila bizarnu dimenziju kada je nekoliko ljudi bliskih porodici počelo dobijati pisma za koja se pretpostavlja da ih je pisao upravo Ksavijer. U njima je tvrdio da je već godinama tajni agent američke DEA i da je porodica iz bezbjednosnih razloga morala biti prebačena u program zaštite svjedoka. Pisma su bila precizna, logično napisana i izgledala su uvjerljivo – no, niko mu nije vjerovao. Nikada ranije nije spominjao takav život, niti su postojali ikakvi nagovještaji dvostruke stvarnosti.
Policija, i dalje bez rezultata, konačno sprovodi detaljnu pretragu kuće. Ispod terase, u pažljivo iskopanim jamama, otkrivena su tijela Anjes i četvoro djece. Umotana u plastiku, s religijskim simbolima i krstom u blizini, bila su položena s pažnjom, što je ukazivalo na moguće ritualne ili verske motive. Obdukcije su pokazale da su prethodno bili uspavani, a zatim ubijeni pištoljem sa prigušivačem.
Najpotresniji detalj bio je taj što se vjeruje da je Ksavijer ostao u kući nekoliko dana nakon što je počinio zločin. U tom periodu normalno je funkcionisao – odlazio u restorane, koristio internet, čak spavao iznad zakopanih tijela. Nije pokazivao znake panike.
Nakon otkrića tijela, počinje potraga za Ksavijerom. Snimci sigurnosnih kamera bilježe ga posljednji put u gradiću na jugu Francuske. Putovao je sam, boravio u jeftinim hotelima, a njegov auto je kasnije pronađen napušten u blizini jedne planinske staze. Od tog trenutka, trag mu se gubi. Niti jedno tijelo nije pronađeno, a dokazi o mogućem samoubistvu nisu postojali.
Istražitelji su razvili nekoliko teorija o motivu. Najčešća se odnosi na finansijski kolaps – Ksavijer je bio zadužen, njegovi poslovni pokušaji su propadali, a nad njim su se nadvili pravni problemi. Druga teorija upućuje na psihološki slom, uz moguću depresiju i osjećaj potpune nemoći. Treća hipoteza govori o vjerskom fanatizmu, jer su religijski simboli i poruke ostavljene uz tijela možda bile njegov pokušaj da racionalizuje zločin kao “spasenje”.
Tu su i alternativne pretpostavke: da je bio dio sektaške organizacije, da je izvršio ritualni zločin, pa čak i da je bio povezan s međunarodnim kriminalom. Međutim, nijedna od tih teorija nije potvrđena dokazima.
U godinama koje su uslijedile, pojavile su se brojne dojave o viđenju Ksavijera u različitim zemljama – od Španije, preko Italije, pa sve do Latinske Amerike. Ipak, nijedna se nije pokazala kao vjerodostojna. Mnogi vjeruju da je pobjegao pod lažnim identitetom, uz pomoć poznanika ili organizovanih mreža. Drugi misle da je ipak počinio samoubistvo, negdje u planinama.
Ovaj slučaj ostaje jedna od najvećih misterija u savremenoj francuskoj kriminalistici. Služi kao primjer kako se iza slike idealne porodice može kriti nešto strašno, nepredvidivo i zlokobno. Javnost je i dalje fascinirana slučajem, a mediji, dokumentarci i serije, uključujući Netflixov “House of Terror”, ne prestaju da ga obrađuju.
Iako odgovori izostaju, ono što ostaje jeste opomena – da zlo nekada dolazi u najnevinijem obliku, iza lica koje svi znaju i kojem svi vjeruju. A ono najjezivije u ovom slučaju jeste upravo to – istina koju možda nikada nećemo do kraja saznati
