– Ono što je neminovno za svaku osobu na svijetu je to, da se kad tad mora ući u godine. Jednostavno, sa godinama dolaze i zdravstveni problemi,. kao i drugi problemi, a ono što se da primjetiti je to da vam ljudi sve više i više okreću leđa.
U selu Gračanica kod Živinica u Bosni živi nana Mevla Numanović, koja se suočava sa izazovima u dubokoj starosti. Bol u njenom srcu proizlazi iz činjenice da se od sve njene djece, koju je odgajala s ljubavlju i brigom, samo jedna kći i njen bolesni sin trude da je posjete. Nažalost, čini se da su ostali njezini nasljednici potpuno zaboravili na nju. Sada, ostavljena sama i osjećajući se usamljeno, baka Mevla dane provodi na periferiji sela, bez podrške najbližih komšija, pa čak i trunke druženja. Njezinoj kući nedostaju osnovni sadržaji poput tekuće vode, kupaonice ili kuhinje, što dodatno otežava njezinu borbu sa zdravstvenim problemima. Napominje da se ponekad oslanja na poznanicu da joj donese kruh, a kći se trudi obići i nabaviti hranu koju više ne može sama pripremiti. Međutim, njezini zdravstveni problemi, posebice borba s dijabetesom, čine njezin svakodnevni život nevjerojatnim izazovom.
- Baka Mevla je, govoreći o svojim zdravstvenim problemima, otkrila da se trenutno bori sa problemima šećera koji joj stvaraju nelagodu u želucu. Izrazila je uvjerenje da je operaciju trebala obaviti još prije dvanaest godina, no liječnici su oklijevali. Kako bi upravljala svojim zdravljem, oslanja se na mnoštvo tableta, a suočava se i s dodatnim izazovom visokog krvnog tlaka. Važno je napomenuti da su ovo samo neke od zdravstvenih prepreka s kojima se susreće.
Baka Mevla ne samo da se bori sa svojim sve slabijim zdravljem, već se bori i s intenzivnim osjećajima izolacije. Gubitak brojnih susjeda, uključujući vlastitu kćer, ostavio ju je bez ikakvog bliskog društva. Iako jedna kći ostaje uz nju i nudi pomoć kad god je to moguće, i ona se suočava sa svojim nizom odgovornosti i poteškoća. “Imam sreću što imam jednu kćer koja me stalno posjećuje i pomaže, ali život je izazov za sve. Jedna od mojih kćeri je zbog nesuglasica sa svekrvom morala otići od kuće, a dijete je ostavila meni na brigu . Od tada je otišla u inozemstvo i od tada je nisam vidjela. Znam samo da je u Americi”, jada se baka Mevla, oslikavajući turobnu sliku svoje nesretne situacije.
Dok je njen muž Muharem još bio živ, život joj je bio jednostavniji. Međutim, u njegovoj odsutnosti pojavile su se brojne poteškoće, uključujući nedostatak osnovnih resursa poput drva i vode.
Složenost njezinih okolnosti pojačana je prisutnošću njezina hospitaliziranog sina i odsutnošću njezina najstarijeg nasljednika, koji nije kročio u kuću u rasponu od osam godina. “Tražio je pola kuće od mene, ne obazirući se na to što ima još četiri sestre”, prisjeća se baka Mevla, prisjećajući se bijesa i otuđenja koji su uslijedili nakon njihovog neslaganja. Unatoč njegovom umirovljenju, ona ostaje u neznanju o njegovim trenutnim nastojanjima, ostavljajući je opterećenu dubokim osjećajem razočaranja i napuštenosti od vlastite rodbine.
Ovaj narativ naglašava važnost brige za starije osobe u našim zajednicama i pružanja pomoći onima koji se suočavaju s izolacijom i zdravstvenim preprekama. Baka Mevla Numanović služi kao utjelovljenje izdržljivosti i hrabrosti, zaslužujući našu nepodijeljenu pažnju i podršku.
