– Jako dobro se zna da je Željko Ražnatović najveća ljubav Cece Ražnatović. Međutim, i prije njega, dok je još kretala da se bavi pjevanjem, ona je imala nekoliko ljubavi. Jedna od njih se nazvala i zabranjena, jer je bila sa muslimanom, dok se spremao rat na Balkanu.
- Godinama su mediji i šira javnost bili opčinjeni romantičnim životom proslavljene pevačice Cece Ražnatović. Ceca je tokom svoje uspešne karijere otvoreno pričala o svojim ljubavnim vezama sa novinarima, osim sa jednim bivšim partnerom, Harisom Samardžićem. Početkom devedesetih Ceca i Haris Samardžić bili su u vezi, ali je poznata folk pjevačica tek nedavno javno priznala njihovu vezu. U razgovoru je ukratko spomenula druženje sa Harom i ispričala priču o nastanku pesme “Beograd” Dina Merlina.
Ceca je nedavno otkrila jedinstven susret sa Dinom Merlinom, koji je specijalno za nju komponovao pesmu “Zaboravi”. Njihov sastanak dogodio se u Švajcarskoj, a dogovorio ga je Cecin bivši partner, koji je u to vreme bio u vezi sa Dinom Merlinom. Poklonio joj je pesmu “Zaboravi”, koja joj je odmah odjeknula. U ličnom razgovoru Dino Merlin se povjerio Cece i podijelio želju za zajedničkim duetom, koji nažalost zbog određenih okolnosti nije mogao biti snimljen. Prepoznajući dubinu i emociju u Cecinom glasu, vjerovao je da je ona jedina sposobna da oživi pjesmu. Bilo je zaista izvanredno kada mi je to otkrio, posebno s obzirom na moju mladu dob od 20 godina.
Iako je prvobitno zamišljen kao duet, na kraju sam odlučio da uključim pesmu “Beograd”. Međutim, kada sam ga predstavio Marini Tucaković i Aleksandru Radulović Futi u Beogradu, njihov odgovor nije bio pozitivan. Bili su otvoreni za ideju da se na album uvrsti “Forget”, ali ne i “Beograd”. Uprkos izazovima, doneo sam odluku da „Beograd“ uvrstim u album „Fatalna ljubav“. Oliver Mandić je odigrao ključnu ulogu u olakšavanju ovog procesa, koji je pomogao da se prevaziđu sve prepreke koje su se pojavile.
Tekstovi su imali dubok emocionalni uticaj na mene, jer su savršeno obuhvatili suštinu mojih osećanja: „O, Beograde voljeni, zagrli me čvrsto dok ovo sećanje obuzima samo moje biće… Muzika i tekst su pravljeni u savršenom skladu, preplićući se stvoriti bezvremensko remek-djelo.” To je nepobitna istina, možda je Merlinovo sjećanje izblijedjelo i njegova perspektiva se razlikuje, ali nisam zaboravio – te riječi pripadaju meni.
Ceca je na početku izrazila svoje uzbuđenje zbog prilike da još jednom sarađuje sa Dinom Merlinom, ali to nažalost nije urodilo plodom. Početkom 2000-ih primio sam poruku od Merlina, ali to je, nažalost, označilo kraj naše prepiske. Imali smo planove da još jednom udružimo snage, ali nakon te razmjene putevi su nam se razišli i izgubili smo kontakt. Razgovor je bio divan, ispunjen trenucima prisjećanja i nostalgije. Zaintrigiralo me Dino povjerenje u mene, povjerivši mi sve pjesme. Međutim, kada je došlo vrijeme da ih pustim, oklevao sam da rizikujem i potpišem ih.
- U vrijeme pojačane napetosti, moja najveća briga se kretala oko toga da Merlin ne naiđe na komplikacije. Moj primarni cilj je bio da ga zaštitim od svih potencijalnih problema koji se mogu pojaviti. Kantautorica je dublje ušla u saradnju sa Dinom Merlinom, posebno osvrnuvši se na početak i završetak njihovog partnerstva. Potvrdila je i romantičnu vezu Cece i Harisa Samardžića. Međutim, Harisova priča seže daleko dalje od toga. Haris i Ceca su 1993. godine otputovali u Žitorad, gde su posetili Cecine roditelje. Prema Harisovim rečima, Cecini roditelji su ga srdačno dočekali bez ikakvih predrasuda zbog posedovanja švajcarske dokumentacije. Nažalost, pojedinci skriveni iza vojnih uniformi orkestrirali su razdvajanje Harisa i Cece. I Haris i Ceca su bili smešteni u hotelu “Slavija”. Naš plan je podrazumevao odlazak za Cirih sledećeg jutra. Haris Samardžić, koji je trenutno u vezi sa zagrebačkim doktorom, prepričava šokantan incident koji se dogodio u njegovoj hotelskoj sobi.
- Pogrešio je kucanje na vrata za poslugu u sobu, ali je brzo shvatio svoju grešku kada se suočio sa grupom maskiranih osoba kada ih je otvorio. Intenzitet situacije je brzo eskalirao, što je rezultiralo fizičkim napadima koji su na kraju doveli do gubitka pamćenja. Mučna patnja koju je izdržao skoro tri mjeseca bila je toliko duboka da je lako mogla poslužiti kao temelj za cijeli roman. Haro okleva da se vrati na ta sjećanja, razmišljajući o vremenu provedenom u logoru “Batković” kod Bijeljine. Svaki dan je bio obilježen nemilosrdnim premlaćivanjem, podnošenjem vječne gladi i žeđi.
Njegovo fizičko stanje se pogoršalo do te mjere da je imao samo 46 kilograma, a tijelo mu se pretvorilo u običan kostur. Jednog jutra Ceca je stigla u kamp u pratnji dva džipa. Kratko ošišane kose, ona je ćutala u prvom džipu, dok je on bio smešten sa čuvarima u drugom. U tom trenutku, njegov um su obuzele najmračnije misli.
Na granici Jugoslavije i Mađarske naše putovanje je stalo. Ceca je izašla iz vozila i predala mi pasoš, 1.000 maraka i ostala važna dokumenta. Dok je ispružila ruku prema meni, izgovorila je ove riječi: “Haro, ovo je ključni trenutak u tvom životu. Dok sam ja ovdje, imperativ je da ti preuzmeš svoju sudbinu. Ovo je najbolji način djelovanja … Ne mogu nositi težinu odgovornosti za vaše prisustvo, jer mi to teško opterećuje savjest.
