U danasnjem clanku donosimo Vam interesantnu pricu o bracnom paru koji je navodno skupljao pare za lecenje,ali istina je daleko dalja…..
Kada su se Mustafa i Zehra Alajmović pojavili u javnosti, predstavljeni kao supružnici koji se bore protiv teške bolesti i traže pomoć za liječenje, malo ko je mogao posumnjati u njihove namjere. U zemlji gdje je humanost duboko ukorijenjena, njihove molbe su naišle na širok odziv. Ljudi su se masovno uključivali u akcije prikupljanja sredstava, pokretale su se kampanje preko društvenih mreža, a brojni građani, dirnuti njihovom pričom, nesebično su dijelili i posljednju marku. Ali, kako se kasnije pokazalo – sve je bila iluzija.
Nedavno je Kantonalni sud u Zenici potvrdio optužnicu protiv ovog bračnog para, što je izazvalo veliki šok među građanima. Na teret im se stavlja niz ozbiljnih krivičnih djela: od prevare, preko pranja novca, do utaje poreza. Ono što dodatno uznemirava jeste obrazac ponašanja koji tužilaštvo opisuje – ne radi se o izoliranom incidentu, već o planskom, dugoročnom i sistematskom iskorištavanju povjerenja javnosti.
Prema informacijama iz optužnice, Mustafa i Zehra su u javnosti predstavljali slučaj teške bolesti, pozivajući se na hitnost liječenja u inostranstvu. Time su pokrenuli val empatije među građanima, koji su, vođeni željom da pomognu, donirali značajna sredstva. Međutim, kako navodi Tužilaštvo Zeničko-dobojskog kantona, ta sredstva su gotovo u cijelosti preusmjerena na lične potrebe – od dizanja gotovine, kupovine odjeće i tehničke opreme, do troškova goriva i čak online video igara. Na stvarno liječenje potrošeno je tek simboličnih 6.383 konvertibilne marke.
Uvid u finansijsku dokumentaciju, koji je prenio Klix.ba, otkriva da je ukupno prikupljeno čak 948.000 KM, od čega je više od 941.000 KM završilo u privatnim rukama. Javni šok nije samo posljedica finansijske dimenzije, već i moralne – jer se ovdje ne radi o prevari trgovca ili banke, već o izdaji humanosti.
Posebno je bolno što su mnogi građani u kampanji vidjeli priliku da pomognu nekome ko se bori za život. Takve priče često služe kao podsjetnik da solidarnost još postoji. Međutim, ovaj slučaj je brutalno narušio to povjerenje. Osjećaj prevare u ovom kontekstu nadilazi novac – jer su emocije, vjera i dobrota iskorištene za sebične ciljeve.
U komentaru za Oslobođenje, pravna analitičarka Sabina Mehić ističe da ovakvi slučajevi predstavljaju ozbiljan udarac za sve buduće humanitarne inicijative. “Građani postaju oprezniji, sumnjičaviji. Svaka nova akcija moraće da se suoči s naslijeđenim nepovjerenjem, koje su izazvali ovakvi skandali. Zato je važno da pravosuđe bude transparentno, efikasno i da pošalje jasnu poruku – ovakve zloupotrebe neće se tolerisati“, naglašava Mehić.
Još jedan uznemirujući aspekt jeste činjenica da su optuženi aktivno prikrivali tragove stvarnog trošenja novca. Koristili su različite načine da zavaraju javnost i sakriju istinu – što dodatno potvrđuje da nije riječ o grešci ili neznanju, već o namjernoj i organiziranoj prevari. Povjerenje koje su dobili, pretvorili su u sredstvo za lično bogaćenje, a ljude koji su im vjerovali – u nesvjesne saučesnike vlastite obmane.
S obzirom na razmjere zloupotrebe, mnogi se pitaju kako je moguće da institucije nisu ranije reagirale. Ovaj slučaj ukazuje na očitu potrebu za strožim nadzorom nad humanitarnim kampanjama i transparentnijim sistemima provjere trošenja sredstava. Kako prenosi Avaz.ba, stručnjaci već predlažu uvođenje digitalnih platformi na kojima bi svaki donator mogao pratiti tok sredstava i konkretne rezultate liječenja, čime bi se spriječile ovakve manipulacije u budućnosti.
Zlouporaba solidarnosti nije samo zakonski prekršaj – ona duboko pogađa osnovne vrijednosti društva. Ljudi više neće lako povjerovati suzama u kamere, apelima na internetu ili molbama za pomoć, jer je jednom izgubljeno povjerenje teško vratiti. A šteta nije samo u novcu – već i u stotinama budućih priča koje možda neće dobiti priliku jer će sumnja nadjačati saosjećanje.
Iako je sudski proces tek započeo, posljedice se već osjećaju. Svaka nova humanitarna priča sada će biti pod povećalom. I iako je nepravda učinjena, ostaje nada da će kazna biti primjer, da će sistem naučiti lekciju i da će buduće kampanje biti bolje kontrolisane. Jer nije cilj ugušiti humanost – već je zaštititi.
Na kraju, ovaj slučaj je test ne samo za pravosuđe, već i za društvo u cjelini. Test naše sposobnosti da razlikujemo stvarnu potrebu od manipulacije, da budemo solidarni, ali i oprezni. Da naučimo opraštati – ali da nikada ne zaboravimo da humanost nije valuta za ličnu korist, već svetinja koja zaslužuje poštovanje.
