Vjerujemo da će se naš današnji tekst, svidjeti baš svima. Evo i jedne zanimljive priče o Balkanima, i kako ih zapravo prepoznati….
Ova anegdota nasmijala je mnoge i još jednom pokazala koliko su ljudi s prostora bivše Jugoslavije prepoznatljivi i posebni. Često opisivani kao otvoreni, srdačni i direktni, Balkanci su poznati po svojoj ljubavi prema hrani, piću, muzici i druženju. Dok ih svijet često vidi kao temperamentne, Naufel – ugostitelj iz Tunisa – uočio je i niz suptilnih razlika među balkanskim narodima koje obično prolaze nezapaženo.
Naufel je godinama radio u turističkoj zoni, gdje je razvio gotovo nepogrešivu sposobnost da prepozna goste iz različitih zemalja bivše Jugoslavije. Tvrdi da s velikom preciznošću može razlikovati Srbe, Hrvate, Bosance pa čak i Slovence – i to ne samo po jeziku, već i po držanju, načinu ophođenja, pa i izrazu lica. Jednom prilikom, dok je razgovarao s novinarom, bez dvoumljenja je prepoznao Srbina koji je ušao u lokal i pozvao ga da sjedne. Kada je gost u šali rekao da nema soka od šljive, Naufel se iskreno nasmijao i dodao kako zna da ljudi „odavde“ obožavaju taj ukus. Time je započeo niz toplih i šaljivih zapažanja.
Za Srpkinje je rekao da su po njemu najatraktivnije žene koje dolaze u njegov kafić — velike oči, tamna kosa, upečatljiv kontrast i šarm koji, kako kaže, ne može proći nezapaženo. Hrvate vidi kao često visoke, sportske građe, a posebno ih prepoznaje po interesovanju za rukomet — što mu je postalo jasno jer su mnogi sportisti redovni gosti njegovog lokala. Za Slovence se nasmijao i rekao da su „niži, krupniji i ozbiljniji“, ali i vrlo pristojni. Bosance, pak, opisuje s velikim simpatijama — uvijek nasmijani, glasni, često naručuju više nego što mogu pojesti, ali u tome vidi istinsku životnu radost i umijeće da se živi punim plućima.
Naufelov talenat da prepoznaje nijanse među ljudima ne završava se samo na Balkanu. Fasciniraju ga i drugi narodi koje je imao prilike da ugosti. Rusi, kaže, odišu ozbiljnošću i nekom specifičnom tišinom, dok su Talijani elegantni, dotjerani i vrlo svjesni svog izgleda, iako, kako u šali dodaje, ponekad više brinu o fasadi nego o sadržaju. Bugare pamti po jednoj anegdoti kada su u njegov lokal došla dva autobusa turista — svi mladi, zgodni i energični. U šali je rekao: „Zato što mi je majka Bugarka — prepoznam dobru genetiku odmah!“
Zanimljivo je kako ova priča, naizgled anegdotalna i šaljiva, nosi i ozbiljnu poruku. U njenom završetku dotaknuta je važna tema – ishrana i zdravlje. Istraživanje Univerziteta Oxford pokazalo je zabrinjavajuće podatke o povezanosti crvenog mesa i rizika od raka debelog crijeva. Čak i male količine – poput jedne kriške slanine dnevno – mogu povećati rizik za 20%. Ovi podaci posebno su važni za zemlje Balkana, gdje je meso tradicionalni stub svakodnevne kuhinje.
Naufelova priča i ova studija, iako iz različitih svjetova, povezuju se u jednoj važnoj tački: svijesti o čovjeku, njegovim navikama, porijeklu i kulturi. Kroz hranu, ponašanje i navike, nosimo dio svog identiteta gdje god da krenemo. A kada neko iz daleke zemlje kao što je Tunis to ne samo primijeti, već i cijeni — tada shvatimo koliko su naši korijeni zapravo vrijedni.
Ova priča iz Tunisa podsjeća nas na snagu ljudske povezanosti i bogatstvo kulturne raznolikosti. U vremenu kada svijet često naglašava razlike, važno je ne zaboraviti da nas upravo te nijanse čine bogatijima. Naufel, kao čovjek sa srcem otvorenim za različitosti, pružio je lijep primjer kako kroz šalu, zapažanje i poštovanje možemo zbližiti narode, razbiti predrasude i podsjetiti se da osmijeh ne poznaje granice.
