Pitanje vjere i nacionalnosti na ovim prostorima uvijek je bila jako teška stvar. Nakon ratnih dešavanja na tlu bivše Jugoslavije, jako se dobro pazi ko se za koga ženi ili udaje. U malim procentima imamo roditelje koji nemaju ništa protiv toga, ali ipak kada se na kraju podvuče crta, najbolje je svako sa svojim i to je to. Danas vam donosimo jednu priču iz arhive.
Priča o Dušanovoj i Beginoj zabranjenoj romansi služi kao neporeciv dokaz da je koncept nemogućnosti puka iluzija. Njihova nevjerojatna ljubavna priča služi kao dokaz prave suštine ljubavi. Naime, prije više od tri desetljeća zanosna muslimanka Bega Biberović i pravoslavac Dušan Bajević zatekli su ljubav usred grada Mostara. Njihova ljubavna priča zarobila je srca mnogih, s jednim izuzetkom – Beginih roditelja. Tako je započela bitka za njihovu ljubav.
U intervjuu za “Politiku” iz 2006. Dušan je ispričao priču o Beginima, dugogodišnjoj muslimanskoj obitelji koja je imala jaku averziju prema miješanju s drugim religijama. Međutim, sudbina je imala drugačiji plan. Unatoč izgledima, ljubav je pobijedila i pobijedila sve prepreke.
Susret Dušana i Bege je priča o slučaju i čežnji. Bilo je to u proljeće 1966. godine, usred užurbanih mostarskih ulica, njihovi putevi su se ukrstili. Dušan se u pratnji prijatelja zatekao u šetnji između “Rondoa i Bristola” kada mu se pogled susreo s parom zanosnih crnih očiju. Pogledi su im se susreli, jednom, dvaput, a zatim bezbroj puta, a svaka je razmjena postajala sve dublja. Dani su se pretvorili u tjedne, a ipak se njihov tihi razgovor nastavio produbljivati.
Dušan je konačno smogao hrabrosti i raspitao se za misterioznu djevojku koja mu je zarobila srce. Zvala se Bega Biberović, ime koje je odjekivalo u njemu. Međutim, strah ga je spriječio da joj izravno priđe. Tek nakon što je napustio Mostar, krenuvši na put u Istanbul na turnir UEFA-e, smogao je hrabrosti da joj napiše jedno iskreno pismo, s pogledom na veličanstveni Bospor.
Prolazili su mjeseci i godine, a njihova je ljubav procvjetala u prekrasnu zajednicu. Ali jedne kobne večeri Bega je stigla na njihovo mjesto sastanka, slomljena duha. Težina očekivanja njezinih ljudi pritiskala ju je dok su pokušavali dogovoriti brak s nekim drugim. Ipak, Begino srce pripadalo je samo Dušanu i nije pristajala na drugu sudbinu. “Ne mogu se vratiti kući”, preklinjala je, dok su joj suze tekle niz lice. “Volim samo tebe i nikoga više. Ne mogu podnijeti pomisao da se vratim kući.”
Odlučivši da se više ne razdvajaju, odlučili su prkositi Beginim roditeljima i potražili utočište u Duškovom domu. Njihova odlučnost da ostanu ujedinjeni je prevagnula, a tri tjedna kasnije izmijenili su zavjete i službeno postali muž i žena.
Duško je izrazio svoju zabrinutost što je neće naći kod kuće na povratku nakon što je prisustvovao svakoj utakmici izvan Mostara.
Spoznaja da je njihova voljena kći oteta pogodila je Begine roditelje, zbog čega su isprva odbijali bilo kakvu komunikaciju s kćeri i zetom. No, sve se promijenilo nakon neuspjele otmice. Prva se predala majka, a za njom i otac. Ljubav je na kraju trijumfirala – i žarka ljubav iz mladosti i nepokolebljiva ljubav roditelja.
– Sada idem s Begom da upoznam njene roditelje – ispričao je Bajević. Izrazio je da su njezini roditelji shvatili ogromnu moć prave ljubavi, prepoznavši da ona može nadvladati svaku prepreku. Ova spoznaja ih je sve zbližila. Bajević je nastavio bezbrižno putovati s Veležom na gostovanja, jer je znao da će ga po povratku kući uvijek srdačno dočekati njegov voljeni Bega. Prema izvješćima grčkih medija, cijela je obitelj ostala složna tijekom rata u Bosni i Hercegovini. Ipak, bio je jedan zapažen izostanak…
Kad je počeo rat, cijela obitelj je bila u Mostaru, dok smo supruga Bega i ja živjeli u Ateni. Zanimljivo je da su gotovo svi uspjeli pobjeći u Grčku, a konvoj se sastojao od tri automobila. U tom periodu nas je bilo ukupno petnaest osoba koje su živjele zajedno. Nažalost, moja majka Danica je ostala u Mostaru zbog nepokretnosti Difere, Begine majke. Ova je razdvojenost trajala mučnu godinu dana, nedvojbeno najizazovniju fazu mog života. Na kraju sam ih uspio dovesti u Atenu. Onog trenutka kad sam ugledao majku i svekrvu, nakon tako dugotrajne razdvojenosti, konačno sam doživio osjećaj mira koji mi je omogućio da mirno spavam. Ta su sjećanja prije otprilike 14 godina prenijela beogradska “Politika”.
