Da li ste ikada čuli za Lolu Novaković? Svakako jedna od poznatijih pjevačica svoga vremena, i ostaće zabilježena zlatnim slovima u Jugoslovenskoj muzičkoj industriji….
Čuvena Lola Novaković važila je za jednu od najpoznatijih domaćih pjevačica te je često nazivana prvom damom jugoslavenske i srpske glazbe. Rođena u Beogradu 25. travnja 1935., karijeru je započela s 22 godine, zaposlivši se kao stalna vokalna solistica na Radio Beogradu. Tijekom 1960-ih i 1970-ih postigla je veliku popularnost što je dovelo do brojnih hitova, turneja, nagrada i festivala, a ulaznice za njezine koncerte nerijetko su se rasprodavale u samo nekoliko sati, fenomen o kojem se i danas priča.
Godine 1962. predstavljala je Jugoslaviju na natjecanju za pjesmu Eurovizije, osiguravši četvrto mjesto svojom izvedbom “Ne pali svetla u sumrak”. Osobni život Lole Novaković, kao i profesionalna karijera, bio je istovremeno intrigantan i buran. Udavala se tri puta. Njezin prvi suprug Boro Kragujević, profesor tjelesnog, s njom je bio u braku nepune dvije godine. Godine 1966. udala se za predstavnika zrakoplovne tvrtke Mila Jovanovića; međutim, ova zajednica je trajala samo četiri godine i na kraju je završila razvodom, označivši još jednu propalu vezu. Njezin treći brak obilježen je značajnim kontroverzama.
Unatoč statusu istaknute zvijezde, oni koji su je poznavali opisali su je kao skromnu osobu koja se suzdržavala od negativnih riječi o svojim vršnjacima. Bila je vrlo cijenjena i cijenjena, a njezin talent slavljen u cijeloj Jugoslaviji. Posljednje godine Lol je živjela u samoći, a na taj način je na kraju i preminula. Stanari su je otkrili kako se odmara u fotelji u sklopu rezidencije u beogradskom naselju Cerak. Izrazila je želju da njezin sprovod bude privatan te je zatražila da njezini posmrtni ostaci ne budu pokopani u Aleji Velikog.
Kremirana je 6. travnja 2016. na Novom groblju u Beogradu. Na dan sprovoda Lolina rezidencija temeljito je opljačkana pri čemu su otuđeni brojni vrijedni predmeti. Tek tri mjeseca kasnije ta je informacija dospjela u javnost, potaknuta trudom njezine prijateljice. Prije devedeset godina, 25. travnja 1935. godine, u Beogradu je rođena poznata pjevačica Zorana Lola Novaković. Od milja su je zvali “prva “dama domaće zabavne glazbe, balkanska diva, kraljica evergreena, umjetnica nad umjetnicima”. Popularnost joj je rasla tijekom 1960-ih i 1970-ih.
Predstavljajući Jugoslaviju, osvojila je četvrto mjesto na Eurosongu 1962. s pjesmom “Ne pali svetla u sumrak”. Godine 2016. samo pedesetak ljudi su se okupili na Novom groblju u Beogradu da joj odaju posljednju počast, pjevajući njenu pjesmu “Kap veselja”. Žrtva kriminalaca. – Pokopana je u grobnicu svojih bliskih prijatelja, obitelji Gajić. Nažalost, tamo nije upisano njezino ime ni prezime, niti postoji ploča s njezinim podacima. Jedina naznaka njezine prisutnosti u toj grobnici prilično je neupadljiv QR kod koji se nalazi u donjem desnom kutu, a koji skeniranjem otkriva Lolin životopis. Prilično je obeshrabrujuće, zar ne? Bez te informacije od uprave groblja, otkrivanje njezina počivališta jednako je traženju igle u plastu sijena.
Slučajno sam naišao na uposlenicu groblja koja me je dovela do njenog mezara, rekao je Asim Manjgo, bivši urednik Radio Mostara, koji danas živi u Oslu. Početkom 1959. godine Lola Novaković kreće na turneju po Bliskom istoku, gdje ostaje u Bejrutu do ljeta 1960. godine, na kojoj njene pjesme “Kad ja podjoh na Bembašu” i “Alaj, curo, lepe kose imaš” postižu značajnu popularnost u gradu. Po povratku u Beograd održala je inauguracijski solistički koncert u Domu sindikata, a karte su rasprodane za manje od dva sata. Naime, postala je prva pjevačica iz Jugoslavije koja je 1960. godine nastupila u Rusiji, gdje je stekla status velike zvijezde.
Početkom 1960-ih njezina je karijera uzletjela nevjerojatnom brzinom. Godine 1961. osvojila je prvo mjesto na Opatijskom festivalu s pjesmom “Sam u gradu ko zna koga”, a nedugo zatim započela je višemjesečnu turneju po Poljskoj i Mađarskoj, koja je kulminirala izdavanjem albuma pjesama na španjolskom i engleskom jeziku 1962. Na Zagrebačkom festivalu iste godine doživjela je desetominutni pljesak publike dok je plakala. Sljedeće godine snimila je projekt s nogometašem Dragoslavom Šekularcem, krenula na još jednu veliku turneju po Japanu, a 1965. njezina pjesma “Kap veselja” proglašena je pjesmom godine.
Nakon razlaza s Predragom Gojkovićem Cunetom 1962. godine udaje se za instruktora tjelesnog odgoja Boru Kragujevića i s njim ostaje godinu i pol. Zatim je od 1965. do 1970. bila u braku s Milom Jovanovićem, koji je u tom razdoblju uzeo njegovo prezime. Nakon njihova razvoda vratila se djevojačkom prezimenu i nastavila briljirati na jugoslavenskoj estradi. Nekoliko njezinih izvedbi i danas se smatraju bez premca.
