U svijetu fudbala, kada igraš na najvećem mogućem nivou sve ok si u juniorskim i nižim selekcijama, imaš pravo za koju reprezentaciju ćeš da nastupaš. Kada upišeš prvi nastup za određenu repku, više nemaš pravo da mijenjaš drugu selekciju., Srbiju u prethodnih par dana trese jedna velika afera, o kojoj možete da pročitate u nastavku našeg današnjega članka.
Dejan Stefanović (49), bivši branič porijeklom iz Vranja, proslavio se u crveno-bijelom dresu Beograda. Postizao je uspjehe sa Crvenom zvezdom i nastupao za reprezentaciju Jugoslavije. No, njegova karijera krenula je preokretom kada je izbio skandal oko njegove želje da se odrekne srpske putovnice. Od tada o Stefanovićevom životu nema dovoljno informacija. Unatoč tome, ostavio je trag u Premier ligi, ponosno noseći kapetansku traku.
Davne 2005. godine Dejan Stefanović ostvario je izvanredan podvig kao prvi srpski nogometaš koji je kao kapetan predvodio prvoligašku momčad. Godinama kasnije njegovim stopama krenut će Nemanja Vidić, Branislav Ivanović, Aleksandar Kolarov i Nemanja Matić. No, put je utabao Dejan, već dobro poznata ličnost u nogometnom svijetu, porijeklom iz rodnog Vranja. Od milja zvani Ćare, krenuo je na dugo putovanje. Nakon nastupa za seniorski tim Crvene zvezde 1992. godine i šestomjesečnog rada u novobeogradskom Radničkom, Dejan se profilirao kao ključni igrač u obrani crveno-bijelih. Postigao je izvanredan pothvat osvajanja dvostruke krune u sezoni 1994./95. prije nego što je u siječnju 1996. prvi put otišao u Englesku.
Koliko je Stefanović volio Englesku dodatno govori i poruka koju je prenio nekoliko godina kasnije – srbijanska mu putovnica više nije trebala! Tijekom intervjua za britanske medije 2006. godine tadašnji branič Portsmoutha otkrio je da se nakon desetljeća izbivanja iz Zvezde više ne izjašnjava kao Srbin. “Za dvije godine ću podnijeti zahtjev za britansko državljanstvo. Kada dobijem britansku putovnicu, odbacit ću staru jer više ne osjećam nikakvu vezu sa Srbinom. Prošlo je deset godina otkako sam stigao u Englesku, u početku Ne poznajem jezik. No, brzo sam se prilagodio, prihvatio sam vašu kulturu, tradiciju i posebno cijenio osjećaj za red ovdje”, rekao je Stefanović za Independent. Nadalje je izrazio: “Moja je namjera u potpunosti uroniti u Englesku, zbog čega često sa svojom obitelji idem na izlete u prirodu. Moja kći, Dženi, doista utjelovljuje bit Engleskinje.”
Dejan Stefanović prije dvije godine završio je reprezentativnu karijeru. Od 1995. do 2003. Stefanović je s ponosom predstavljao reprezentaciju SR Jugoslavije, ali je 2004. jasno dao do znanja da više neće biti na raspolaganju za reprezentativne obveze. Ni prilika da nastupi na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj 2006. nije mogla pokolebati njegovu odluku. “Odlučio sam se prije dvije godine povući se iz reprezentacije, a čak me i bivši šef Milan Mandarić pokušavao uvjeriti da razmislim i pomognem Modrima u Njemačkoj. No, došao sam do svoje granice. Uvijek je neka bura u mojoj zemlji i vjerujem da je u najboljem interesu moje obitelji i mene da ostanem u Engleskoj”, istaknuo je Stefanović u istom intervjuu. I nakon dvije godine perspektiva Dejana Stefanovića ostala je nepromijenjena – ako ništa, postala je ekstremnija!
Stefanović je u intervjuu za Kurir naglasio da ne osjeća nikakvu čežnju za prošlošću i da u proteklih pet godina nije putovao u Srbiju. Napomenuo je da će u Beograd krenuti kada mu raspored dopusti. Osvrćući se na svoj prethodni posjet 2003. godine, kada je posljednji put predstavljao reprezentaciju, prepoznao je važnost davanja prilike mlađim, talentiranim igračima umjesto zauzimanja mjesta u momčadi. Uz brojne obveze u Engleskoj, uključujući zahtjevnu sezonu i školovanje kćeri, osjeća nedostatak slobodnog vremena. Iako ga ne obuzima nostalgija, ima namjeru posjetiti Beograd kada mu to okolnosti dozvole. Vrijedi napomenuti da je Stefanović u trenutku intervjua skupio gotovo deset godina staža u Engleskoj.
Godine 1996. dolazi u Sheffield Wednesday uz Darka Kovačevića i ostaje u klubu tri i pol sezone. Nakon vremena koje je proveo u Perugiji i OFK Beogradu, započeo je četverogodišnji boravak u nizozemskom timu Vitesse prije nego što je napravio ključni potez u Portsmouthu. U klubu Milana Mandarića etablirao se kao obrambeni igrač i izbio u jednu od ključnih figura momčadi, kako na terenu tako i izvan njega. Kao kapetan, njegov utjecaj proširio se izvan terena, utječući na menadžerske promjene i imenovanje novog osoblja. Te su odgovornosti bile neuobičajene za stranog nogometaša u engleskom klubu. Karijeru je zaključio na Otoku, jednu sezonu proveo je u Fulhamu, a drugu u Norwichu. Vrijedi istaknuti da je nakratko obukao dres tamošnjih niželigaša Havanta i Waterloovilla, ali to je bilo nakon što se povukao iz profesionalnog nogometa.
Skandali su ih često pratili, bilo u klubovima ili u reprezentaciji. Harry Redknapp je jednom prilikom otvoreno komentirao: “On se pretjerano opija i puši”, misleći na nogometaša s kojim je dva puta surađivao u Portsmouthu. Međutim, njihova veza bila je nevjerojatno jaka – iskusni stručnjak služio je kao Mandarićeva slamka spasa, dok je Stefanović djelovao kao trenerov pouzdani saveznik na terenu, boreći se za očuvanje njihove cijenjene pozicije u vrhu engleskog nogometa.
