U nastavku našeg današnjega članka, govorićemo o psima, i nekim zdravstvenim problemima koje u većini slučajeva ih muči, kada je riječ o varenju….
Psi često zaokupe znatiželju svojih vlasnika, koji često razmišljaju o razlozima koji stoje iza navika njihovih ljubimaca da jedu travu. Iako mnogi pretpostavljaju da ovakvo ponašanje može proizaći iz pokušaja samoliječenja gastrointestinalnih problema, motivacija za pse koji jedu travu nisu isključivo povezani sa zdravstvenim problemima. Ovaj članak temeljito ispituje različite čimbenike koji pridonose ovakvom ponašanju, a koji mogu uključivati evolucijske instinkte, želju za vlaknima, kao i znatiželju ili razigranost. Stjecanje uvida u ove razloge može pomoći vlasnicima da prepoznaju da u većini slučajeva nema razloga za uzbunu.
- Biološki motivi evolucije Općepriznato objašnjenje zašto psi jedu travu je teorija koja sugerira da je to ponašanje nasljedna osobina naslijeđena od njihovih predaka, posebice vukova. U divljini bi vukovi pojeli svoj plijen u cijelosti, uključujući biljne tvari koje se nalaze u želucima biljojeda. Ova praksa im je omogućila esencijalna biljna vlakna i hranjive tvari potrebne za održavanje uravnotežene prehrane. Unatoč pripitomljavanju modernih pasa, određeni instinktivni nagoni su se zadržali, što može objasniti povremenu sklonost pasa traženju hrane biljnog podrijetla, uključujući travu.
Ovo instinktivno ponašanje moglo bi biti jedan od čimbenika koji doprinose fenomenu pasa koji jedu travu. Važnost dijetalnih vlakana i njihova uloga u probavi. Trava služi kao prirodni izvor vlakana, igrajući značajnu ulogu u promicanju zdrave probave. Iako su vlakna prisutna u komercijalnoj hrani za pse, neki psi mogu instinktivno tražiti dodatne izvore. Konzumacija trave može im pomoći u reguliranju probave i poboljšanju rada crijeva. Psi koji pate od zatvora ili nepravilne probave mogu povremeno jesti travu kako bi stimulirali rad crijeva. Vlakna sadržana u travi mogu djelovati kao prirodni laksativ, olakšavajući proces defekacije.
Ako pas promijeni svoju prehranu ili pokaže osjetljivost na određene sastojke hrane, može osjetiti nelagodu i naknadno potražiti biljne materijale za ublažavanje tih problema. Olakšanje od gastrointestinalnih tegoba Alternativna teorija tvrdi da psi konzumiraju travu kako bi izazvali povraćanje i ublažili gastrointestinalne probleme. Dok studije pokazuju da samo mali postotak pasa povraća nakon što su pojeli travu, neki psi to mogu učiniti kada su bolesni ili imaju osjećaj punoće u želucu. Ipak, važno je napomenuti da nisu svi psi koji jedu travu bolesni. Mnogi psi progutaju travu bez ikakvih znakova uznemirenosti i nakon toga ne pokazuju simptome mučnine.
Ova teorija implicira da trava može pomoći u poboljšanju dobrobiti psa, iako to nije univerzalno primjenjivo. Monotonija, radoznalost i rekreacija Psi mogu jesti travu zbog dosade ili osjećaja znatiželje. Štenci i mladi psi često istražuju okolinu koristeći usta, što travu čini privlačnom opcijom za žvakanje. Slično tome, odrasli psi koji nemaju dovoljno mentalne ili fizičke stimulacije mogu prihvatiti ponašanje jedenja trave kao sredstva zabave ili druženja s okolinom. Trava se u tom kontekstu pretvara u ugodan objekt koji pomaže u opuštanju ili ublažava monotoniju. Ovo ponašanje može postati navika, čak i ako pas nema zdravstvenih problema.
Okus i osjećaj u ustima Neki psi jedu travu prvenstveno zbog uživanja u njezinom okusu i teksturi. Slično ljudskim preferencijama prema hrani, psi mogu njegovati specifične sklonosti prema određenim vrstama trave. Mlađa, svježa trava može biti primamljivija zbog svoje nježnosti i sadržaja vlage, dok bi starija trava mogla biti manje privlačna. Ovo ponašanje općenito je benigno i može samo poslužiti psu kao način da cijeni svoju okolinu. Moguće opasnosti Iako je čin konzumacije trave obično benigan, vlasnici pasa moraju biti oprezni u pogledu mjesta na kojima njihovi psi pasu. Trava koja je bila izložena pesticidima, herbicidima ili drugim kemikalijama predstavlja potencijalnu opasnost za zdravlje pasa.
Osim toga, određene biljke mogu biti otrovne za pse, što zahtijeva oprez od strane vlasnika u pogledu područja za ispašu njihovih pasa. Ako pas redovito jede travu i pokazuje znakove uznemirenosti, povraća ili promjene u ponašanju, preporučljivo je potražiti savjet veterinara. Nadalje, pas može konzumirati parazite ili bakterije dok jede travu, što može dovesti do probavnih smetnji ili drugih zdravstvenih problema. Ako pas više puta pase s istog mjesta, neophodno je da vlasnici provjere je li okoliš siguran i je li trava čista od kontaminacije. Koje mjere se mogu poduzeti za ublažavanje prekomjerne potrošnje trave? Ako primijetite da vaš pas često jede travu, postoji nekoliko mjera koje možete poduzeti kako biste ublažili ovo ponašanje:
Obogatite prehranu vlaknima – Ako vaš pas pokazuje sklonost traženju trave zbog nedostatka vlakana, razmislite o uključivanju povrća poput mrkve ili bundeve u njegove obroke. Povećajte razinu aktivnosti – Psi koji doživljavaju dosadu ili nedovoljnu stimulaciju mogu steći naviku konzumiranja trave. Povećanje učestalosti šetnji i igranja može pomoći ublažiti ovo ponašanje. Promatrajte područja na kojima vaš pas jede travu. Ako pase na mjestima koja bi potencijalno mogla biti zaražena kemikalijama, preporučljivo je preusmjeriti ga dalje od tih mjesta. Osim toga, procijenite njegovu dobrobit; ako vaš pas redovito jede travu dok pokazuje znakove uznemirenosti, predlaže se konzultacija s veterinarom kako bi se uklonili svi temeljni zdravstveni problemi.
Conclusion Konzumacija trave kod pasa može se pripisati nekoliko čimbenika, uključujući evolucijsku pozadinu, probavne zahtjeve, znatiželju ili sklonost okusu. Općenito, ovo ponašanje ne zaslužuje zabrinutost. Unatoč tome, preporučljivo je da vlasnici promatraju postupke svog psa i provjere da trava koju konzumira ne predstavlja prijetnju. Ako pas pokazuje često jedenje trave ili pokazuje dodatne simptome, savjetovanje s veterinarom može pomoći u prepoznavanju potencijalnih zdravstvenih problema. Iako je većina pasa koji jedu travu dobrog zdravlja, oprez i provedba mjera za osiguranje sigurnosti i dobrobiti kućnog ljubimca i dalje su ključni.
