Današnji članak govorit će o islamu koji je sada popularan u svim medijima. Konkretno, razgovarat ćemo o nekim pravilima ove vjere, kojih se drugi ljudi obično ne pridržavaju… U 21. stoljeću mnogi roditelji još uvijek imaju poteškoća s razumijevanjem procesa rađanja. Žene su tradicionalno bile stigmatizirane ako nisu uspjele rađati mušku djecu, a ta se praksa zadržala i danas u određenim područjima. Imam-hatib Muhamed Demirović okupljenima je pojasnio da Bog određuje spol djeteta, te naglasio da je najvažniji aspekt zdravlje i potencijal za razvoj djeteta.
Bračni par imao je tri kćeri, a žena je još jednom bila trudna. Čovjek se toliko zabrinuo za mušku djecu da je rekao da više ne želi kćeri. Supruzi je rekao: Ako imaš žensko dijete, ne vraćaj se u bolnicu. Kad je žena rodila drugo dijete, bila je preplavljena emocijama i suzama, nije mogla progovoriti ni riječi. Liječnik koji je prisustvovao događaju bio je i upućen i duboko šokiran. Obično će svaka majka slaviti kada u naručju drži svoje novorođenče, unatoč izazovima poroda. Međutim, ova žena nije mogla zaspati. Pokušavajući smoći snage, objasnila je liječniku:
“Ova mlada žena je zaključak mog braka. Obavijestio me je da se neću vratiti u svoj dom ako budem imala novog ljubavnog partnera. Demirović je ispričala ovu priču i dodala: Liječnik je tražio da mu daju telefonski broj njenog supruga, a zatim ju je nazvao i priopćio radosnu vijest: “Čestitamo, dobili ste dijete.” Doletio je vidjeti svoje novorođenče. U međuvremenu, dogodilo se još nekoliko poroda, od kojih je jedan rezultirao djetetom s invaliditetom, procijenio je zdravlje djeteta i osjetio strah i razočaranje. Nakon toga je umirujuću ruku položio na očevo rame, rekavši: “Spusti bebu”, zatim mu je predstavio kćerku, rekavši:
“Ovo je tvoje dijete”. Ovo otkriće poslužilo mu je kao snažna inspiracija da zagrli svoju kćer i nježno primi ruku svoje supruge dok su zajedno putovali kući. Muhamedova posljednja izjava bila je da Bog na kraju donosi odluku, ali postoje slučajevi u kojima žensko dijete ima pozitivniji utjecaj na svog roditelja nego troje ili petero muške djece. Pažnja ne bi trebala biti usmjerena na spol djeteta ili je li muško ili žensko, umjesto toga, fokus bi trebao biti na tome da dijete bude sretno, produktivno i vrijedno za zajednicu.
DODATNI MATERIJAL:
Život u multikulturalnim sredinama kao što je Balkan može biti izazovan. Interakcija između pojedinaca različitih vjerskih pozadina dovela je do brojnih pitanja, uključujući može li se musliman smatrati kumom i može li ili ne krstiti pravoslavno dijete. dr. Elvedina Pezića s Fakulteta islamskih nauka često se postavlja pitanje o međuodnosu muslimana i pravoslavaca u regiji.
Oni koji žele postići jedinstvo i sklad obično izbjegavaju ograničenja prirode svog prijateljstva ili romantične ljubavi. Različitih vjera. Međutim, kada se suoče s vjerskim ceremonijama i ritualima, često im je teško odlučiti kako postupiti u skladu sa svojom vjerom. Dr. Pezić često razgovara sa svojim pratiteljima na društvenim mrežama koje zanimaju vjerska pitanja. Nedavno se osvrnuo na pitanje uloge kumstva u kontekstu islamske i pravoslavne vjere, konkretno u vezi s krštenjem djeteta.
“Da li je meni, kao muslimanu, dozvoljeno biti kum nekome ko je privržen pravoslavnoj vjeri?” Upit koji je dr. Pezić dobio bio je: Ja sam musliman i imam vjernog prijatelja koji je privržen pravoslavnoj vjeri. Želi proslaviti krštenje djeteta u crkvi, želi da ja sudjelujem u obredu i preuzmem ulogu kume. Je li to prikladno? Dr. Pezić pokušao je detaljnije rasvijetliti razloge zašto, unatoč tome što odgovor mora biti – ne. Izlaganje dr. Elvedina Pezića je započeo izjavom: “Osnova kršćanstva je koncept trojstva, ovo je u snažnoj suprotnosti s monoteističkom vjerom islama. Allah je jednina. U sljedećem odjeljku je raspravljao o primarnom pitanju, a to je krštenje. Sudjelovanje u obredima druge vjere je zabranjeno.
Nije prikladno da muškarac sudjeluje u bilo kakvim vjerskim obredima, pa tako ni u krštenju djeteta. Stvarno je pitanje olakšava li ovaj pristup predanost vjeri ili ne, nastavio je. Na kraju je opisao način na koji bi svi sljedbenici islama trebali djelovati u ovakvim situacijama. Doktor znanosti s Fakulteta islamskih znanosti rekao je: “Trebate izraziti: ‘Vi niste musliman, ja jesam i moja vjera me sprječava da sudjelujem u vašim vjerskim obredima. Možemo razgovarati za stolićem ili šetati, ali sudjelovanje u vjerskim obredima je zabranjeno. Sudjelovanje u ceremonijama je u potpunosti zabranjeno.
