Jedna advokatica za porodično pravo, nakon više od deset godina rada na slučajevima razvoda, uočila je zanimljiv obrazac. U njenoj kancelariji nerijetko su se pojavljivali isti tipovi muževa, pa iako nijedno zanimanje samo po sebi ne određuje sudbinu braka, jasno je da određeni životni stil nosi specifične izazove.
- Profesije koje podrazumijevaju stres, nepredvidiv raspored ili intenzivnu posvećenost poslu češće završavaju time da supružnici traže razvod.Prvi na listi su vojnici i policajci. Ljudi koji svoj život posvećuju dužnosti i časti često su suočeni s traumama, stalnim stresom i čestim promjenama smjena. Njihove supruge znaju govoriti o usamljenosti i osjećaju da nemaju partnera uz sebe. Upravo taj nedostatak podrške i emocionalne bliskosti vremenom slabi odnos.
Sličnu dinamiku advokatica je primijetila kod ljekara i hirurga. Njihov radni dan često traje duže nego kod drugih profesija, uključuje noćne smjene i vikende. Partnerke se, kako ona opisuje, ponekad osjećaju kao da su na drugom mjestu u hijerarhiji prioriteta. Umor, stres i ego koji dolazi s odgovornošću dodatno opterećuju brak, a ljubav sama po sebi nije dovoljna da izdrži toliku distancu. Prema istraživanjima Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, upravo stres i dug radni angažman spadaju u glavne razloge zašto zdravstveni radnici češće imaju poteškoće u održavanju stabilnih odnosa.
- Treću grupu čine profesionalni sportisti i fitnes treneri. Njihov posao zahtijeva stalna putovanja, a istovremeno ih okružuje pažnja i iskušenja. Fokusiranost na tijelo, performanse i javni imidž često stavlja partnerku u drugi plan. Ljubomora i sumnja u vjernost nisu rijetkost, pa brakovi s ovim profilom muškaraca često pucaju upravo zbog osjećaja nesigurnosti. Balans između privatnog i javnog života postaje gotovo nemoguća misija.
Tu su i preduzetnici, vlasnici firmi i ljudi koji svoj identitet u potpunosti vezuju za posao. Ambiciozni i puni samopouzdanja, ali nerijetko u vezi djeluju kao da im je firma primarni partner. Supruge se vremenom pitaju jesu li u braku s čovjekom ili s njegovim poslom. Ekonomski institut u Beogradu u svojim analizama naglašava da hronični stres i poslovna opsesija predstavljaju značajne faktore rizika za bračne odnose, posebno u porodicama gdje jedan partner gotovo sav fokus usmjerava na karijeru.
Umjetnici i muzičari čine posebnu kategoriju. Oni u brak unose kreativnost i inspiraciju, ali često i nesigurnost – emocionalnu i finansijsku. Njihova obećanja znaju ostati neispunjena, dok partnerka nosi teret odgovornosti. Finansijska nestabilnost i emotivna nepredvidivost lako postaju izvor sukoba. U ovim brakovima problem nije nedostatak ljubavi, nego nedostatak stabilnosti.
- Advokatica ipak jasno naglašava – činjenica da partner dolazi iz neke od ovih profesija ne znači da je brak osuđen na neuspjeh. Ključ leži u komunikaciji, postavljanju granica i realnim očekivanjima. Mnoge žene ulaze u brak s iluzijom da će se partner promijeniti, da će djeca donijeti stabilnost ili da će sama ljubav biti dovoljna. Međutim, brak zahtijeva mnogo više – uzajamnost, poštovanje i kontinuiran rad.
Ako žena osjeća da joj partner ne pruža pažnju ili da je stalno u sjeni njegovog posla, to ne treba gurati pod tepih. Prema Porodičnom savjetovalištu Banja Luka, najčešći razlozi razvoda nisu velike izdaje, već male stvari koje se godinama gomilaju i ostaju neizrečene. Na vrijeme razgovarati o problemima znači dati šansu vezi da se spasi.
Najveća lekcija koju ova advokatica izdvaja jeste važnost samopoštovanja. Partnerka ne bi smjela izgubiti svoj identitet u vezi. Potrebno je prepoznati trenutke kada se vlastite potrebe zanemaruju i smognuti snage da se o tome otvoreno govori. Ljubav nije dovoljna sama po sebi – brak traži trud, prisutnost i spremnost da oba partnera budu tu jedno za drugo, i u lijepim i u teškim trenucima.
Ako već sada postoji osjećaj da ste “druga strana medalje”, nemojte čekati – otvoren razgovor je najbolji način da provjerite može li se odnos spasiti. Prava ljubav nije samo emocija, već i svjesna odluka da se bude podrška, da se pronađe kompromis i da se balansira između ličnih ambicija i zajedničkog života.
- Na kraju, poruka advokatice je jednostavna: određeni životni stil može nositi izazove, ali nijedan brak nije unaprijed izgubljen. Onaj ko prepozna vlastitu vrijednost i postavi jasne granice uvijek ima veću šansu da izgradi stabilan i sretan odnos.
