Geopolitički potres u OHR-u: Da li nakon Schmidta u BiH dolazi predstavnik “krstaških” institucija?

Politička javnost u Bosni i Hercegovini još uvijek analizira vijest o odlasku Christiana Schmidta sa pozicije visokog predstavnika, a medijski prostor već su zapalile oštre debate o njegovom potencijalnom nasljedniku. Posebnu pažnju privukao je najnoviji tekst objavljen u političkom sedmičniku Stav, pod dramatičnim naslovom koji je odmah podigao prašinu na društvenim mrežama i pokrenuo lavinu komentara: „Novi Visoki predstavnik: Ode katolik, dođe križar“.

Ova analiza otvara teška pitanja o kolonijalnom karakteru OHR-a i religijskoj pozadini diplomata koji kroje sudbinu BiH, što je odmah izazvalo polarizaciju u javnosti – dok jedni tekst smatraju opravdanim kritičkim osvrtom, drugi ga vide kao nepotrebno dizanje tenzija i medijsku spekulaciju.

Ko je Antonio Zanardi Landi i šta brine kritičare?

Kao najizgledniji nasljednik Schmidta pominje se iskusni italijanski diplomata Antonio Zanardi Landi. Međutim, autor teksta u Stavu, Mustafa Drnišlić, naglašava da fokus ne bi trebao biti samo na njegovoj bogatoj diplomatskoj karijeri (uključujući službovanje u Beogradu i Moskvi), već na njegovim dubokim vezama s religijskim institucijama. Landi je, naime, ambasador Suverenog Malteškog vojnog reda u Vatikanu.

U tekstu se iznosi radikalna teza da nakon Schmidta, kojeg autor opisuje kao političkog katolika koji je sistematski pogodovao hrvatskim interesima, u BiH dolazi pripadnik jedne od najstarijih katoličkih krstaških institucija u Evropi. Autor postavlja retoričko pitanje kako je moguće da unutar ovog “kolonijalnog aparata” nikada nema mjesta za nekog muslimana na nekoj važnoj poziciji.

Da li je realno očekivati radikalne zaokrete?

Dok ovakve oštre kvalifikacije izazivaju veliku pažnju čitalaca, analitičari upozoravaju da se radi o političkim spekulacijama i retorici koja je uobičajena za domaće medije. Postoji nekoliko razloga zašto je dramatizacija ovog imenovanja preuranjena:

• Diplomatski protokol: Visoki predstavnik sprovodi politiku zemalja članica Vijeća za provedbu mira (PIC), a ne lične ili vjerske agende.

• Međunarodna ravnoteža: Imenovanje Italijana odražava želju Evropske unije da zadrži uticaj na Balkanu kroz iskusne diplomate iz regije.

• Stvarni interesi: Pitanja poput državne imovine i reformi zavise od dogovora velikih sila (SAD, EU, Velika Britanija), a ne od biografije pojedinca.

Kritičari s druge strane podsjećaju da uloga Turske, kao članice PIC-a sa velikim historijskim prisustvom, nikada nije razmatrana kada je u pitanju pozicija visokog predstavnika, što u dijelu sarajevske javnosti stalno pothranjuje teorije o “kršćanskom tutorstvu” nad većinskim muslimanskim stanovništvom.

Zaključak: Između realne politike i predizbornih spinova

Tekst iz Stava jasno pokazuje koliko je pozicija visokog predstavnika osjetljiva tema u BiH. Dok jedni u imenovanju italijanskog diplomate vide nastavak politike koja ne ide u korist probošnjačkih strana, realnost na terenu nalaže da se sačeka zvanična odluka u junu. Priče o “križarima” i radikalnim zavjerama u ovom trenutku ostaju u domenu spekulacijakoje služe za mobilizaciju glasačkog tijela u izuzetno napetoj političkoj atmosferi.