Život i smrt prepodobnomučenika Dometija i danas su snažno svjedočanstvo o tome koliko daleko može da ide ljudska vjera kada je duša potpuno predata Hristu. Donosimo Vam više ,procitajte u nastavku teksta…..
Njegovo ime vezuje se za vrijeme teških progona hrišćana, ali i za priču o hrabrosti, smirenju i neustrašivom svjedočenju vjere. Rođen u Persiji, u doba cara Konstantina, Dometije je odrastao u okruženju koje nije poznavalo Hrista. Odrastao je u neznabožačkoj porodici, ali u njegovom srcu probudila se čežnja za nečim višim, za istinom koja je nadilazila ono što je do tada znao. Kada je prvi put čuo propovijed Evanđelja, osjetio je snagu i ljubav koja ga je potpuno obuzela. Bez oklijevanja, prihvatio je hrišćanstvo i krstio se, odlučivši da svoj život preda Bogu.
- Nakon toga odlazi u manastir kod Nisivije, gdje se zamonašio i započeo svoj podvižnički život. Bio je posvećen molitvi, postu i tihovanju, ali njegova želja za duhovnim usavršavanjem bila je toliko snažna da ga je odvela korak dalje. Nije mu bilo dovoljno da samo slijedi uobičajeni manastirski poredak, već je tražio još veću strogost i tišinu. Tako je došao do arhimandrita Nurvela, pustinjaka koji je više od šezdeset godina proveo u samoći i postu, hraneći se najsiromašnijom hranom i nikada ne jedući kuvana jela. Pod njegovim vođstvom Dometije je naučio dubinu pravog monaškog života i posvetio se potpunom tihovanju, bdenju i odricanju.
Njegova skromnost, pokajanje i odanost brzo su postali poznati i izvan manastira. Ljudi su počeli dolaziti kod njega tražeći duhovni savjet, utehu i isceljenje. Mnogi bolesni doživjeli su ozdravljenje zahvaljujući njegovim molitvama. Dometije nikada nije sebe stavljao u prvi plan, nego je sve pripisivao Bogu, ističući da jedino Hristos može podići onoga koji je pao. Upravo ta skromna, a moćna duhovna snaga privlačila je mnoge ljude, ali je u isto vrijeme izazivala i mržnju onih koji su se protivili hrišćanstvu.
U to doba na vlasti je bio rimski car Julijan Odstupnik, poznat po tome što je, iako potekao iz hrišćanske porodice, odbacio vjeru i vratio se paganskim idolima. Njegova mržnja prema hrišćanima bila je toliko snažna da je naredio progon svima koji su javno ispovijedali vjeru u Hrista. Kada je čuo za Dometija, za njegov uticaj među ljudima i moć njegovih molitava, odlučio je da ga ukloni. Poslao je vojnike sa zadatkom da ga pronađu i ubiju.
- Dometija su zatekli u pećini gdje je tihovao zajedno sa svojim učenicima. Bio je u molitvi, kada su progonitelji stigli i donijeli užasnu presudu. Zazidali su ga živog u pećini, zajedno sa dvojicom njegovih sledbenika. Bio je to stravičan trenutak, ali Dometije ga je podnio s vjerom i mirom, predajući svoju dušu Bogu 363. godine. Njegova mučenička smrt postala je pečat njegovog podvižničkog života i svjedočanstvo da istinska vjera ne može biti ugašena ni najvećom okrutnošću.
Danas se ime Svetog Dometija spominje sa dubokim poštovanjem. Njegov život i stradanje nadahnjuju vjernike da ustraju u molitvi i postu, da ne posustaju pred nevoljama i da shvate kako je moguće podnijeti i ono što izgleda nepodnošljivo kada je čovjek u zajednici sa Hristom. Vernici mu se i dalje mole, vjerujući da on kao što je nekada isceljivao bolesne svojim molitvama, i danas pomaže svima koji mu se obrate sa iskrenom vjerom i nadom.
- Praznik posvećen ovom mučeniku nije samo istorijsko sećanje. On je poziv svakom čovjeku da razmisli o vlastitoj vjeri i hrabrosti, o tome koliko smo spremni da istrajemo u dobru i da se ne pokolebamo pred teškoćama. Dometijev primjer pokazuje da Božja milost nije rezervisana samo za rijetke izabranike, već da je otvorena za svakoga ko svoje srce i život preda Hristu. Njegova priča je snažna poruka da život pun iskušenja ima smisao tek kada ga živimo sa vjerom, jer tada i smrt prestaje da bude kraj – postaje ulazak u vječnos
