U danasnjem clanku Vam donosimo jednu jako intereantnu pricu o muskarcu iz Vijetnama procitajt u nastavku teksta ……
Godinama je nosio sumnju koja nije davala mira. Otac iz Vijetnama, čije ime ostaje nepoznato javnosti, svakodnevno je gledao u oči svojoj kćerki, tražeći makar djelić sebe – neki znak da je ona njegova. Lan je bila prelijepa, drugačija, gotovo nestvarna u njegovim očima, i to ga je progonilo više nego što je želio priznati.
Nije to bila samo nesigurnost. Vremenom se sumnja pretvorila u tihi razdor između njega i djeteta koje je trebao voljeti najviše na svijetu. Nije nalazio zajedničke crte, niti u licu, niti u ponašanju. Sve je više osjećao emocionalni jaz koji nije mogao ignorisati. U tišini, bez ičijeg znanja, odlučio je uraditi DNK test. I istina je stigla – razorna.
Rezultat je potvrdio njegove najgore slutnje – nije bio biološki otac djevojčice koju je godinama odgajao. Njegov svijet se srušio u trenu. Povukao se, izgubio povjerenje u suprugu, potonuo u alkohol. U jednom trenutku slabosti, tokom burne svađe, suočio ju je s optužbom o nevjeri. Ona, šokirana i pogođena, negirala je sve i odlučila da ode. Spakovala je stvari, uzela Lan i otišla iz grada. Njihov porodični život bio je završen.
Ali priča se nije završila tamo.
U Hanoju, novom gradu i školi, Lan je upoznala vršnjakinju s kojom je dijelila rođendan – istog dana, ista bolnica. Bila je to slučajnost koja će ubrzo promijeniti sve. Njihovo prijateljstvo je raslo, a kada su roditelji odlučili zajedno organizovati proslavu, desio se trenutak koji niko nije očekivao.
Roditelji druge djevojčice primijetili su da Lan neodoljivo podsjeća na majku njihove kćerke. Pogledi su se ukrštali, napetost je rasla, riječi su izostajale. Ispod osmijeha djece krila se sumnja odraslih. Nisu htjeli nagađati. Dogovorili su se da urade DNK test – ovoga puta, za obje djevojčice.
Istina je bila još teža od one prve. Bebe su bile zamijenjene u bolnici. Dvije porodice su godinama odgajale tuđu djecu. Niko nije znao. Niko nije sumnjao.
Šok je bio ogroman, ali ono što je uslijedilo bilo je nevjerovatno. Umjesto da se zatvore u bol, odlučili su da ostanu u kontaktu, da zajedno liječe rane i grade mostove između bioloških i odgajateljskih veza. Dva života, dvije porodice, dvije istine – spojene jednom greškom, ali povezane izborom za oprost.
I dok još razmatraju mogućnost tužbe protiv bolnice, fokus im je na sadašnjosti. Na tome da djeca, bez obzira gdje pripadaju biološki, znaju da su voljena. Jer krv ne čini porodicu – to čine dani, suze, uspomene i zagrljaji koji su stvarani godinama
