U današnjem ćlanku Vam donosimo priću o albanki koja se udala za srbina,njihovoj prići,odnosu i zivotu,u nastavku saznajte više….

- Na pitomim padinama Zebinca, sela u opštini Novo Brdo na Kosovu, odvija se tiha, ali duboko snažna priča o dvoje ljudi koji su se uprkos mnogim barijerama izborili za svoju sreću. Slaviša Jović, Srbin iz ovog kraja, i njegova supruga Razija Metaj, poreklom Albanka, dokazuju da prava ljubav ne poznaje granice – ni etničke, ni jezičke, ni kulturne.
Njihov susret prerastao je u emotivnu povezanost koja je s vremenom postajala sve jača. Međutim, njihova odluka da se venčaju nije naišla na razumevanje svih oko njih. Iako su kao par želeli samo miran život u ruralnom okruženju, njihova veza naišla je na hladne poglede i tihe osude okoline.
- Od samog početka, Razija je pokazala koliko je spremna da uloži u ovaj odnos. Svesna da je jezik jedna od ključnih prepreka, dve godine je posvetila učenju srpskog jezika. Njena želja nije bila samo da komunicira s mužem, već i da se što bolje integriše u njegovu svakodnevicu, običaje i kulturu. To je bio njen način da pokaže poštovanje i spremnost na život u zajednici koja joj nije bila prirodno bliska.
Iako su Slaviša i Razija u početku živeli skladno i povučeno, posvećeni jedno drugom, njihovoj farmi krava i odgajanju dece, mir je bio kratkog daha. Nakon što su komšije saznale da je Slavišina supruga zapravo Albanka, usledila je promena atmosfere. Ljudi iz sela koji su ih do tada pozdravljali i pomagali, postali su rezervisani i sumnjičavi. Neki su otvoreno iskazivali netrpeljivost.
- Poseban izazov nastao je kada su se pojavile pretnje i nepoverenje iz okoline. Porodica Jović bila je prinuđena da organizuje noćna dežurstva oko imanja, kako bi zaštitili i svoju imovinu i svoju bezbednost. To nisu bile obične mere opreza zbog životinja ili krađa — to je bio odgovor na tenzije koje su se sve više osećale u njihovom okruženju.
Uprkos svemu, Razija ističe da sa svojom porodicom nikada nije imala problema zbog svoje udaje: „Moja familija me podržava, ali komšije Albanci nam prave probleme“, iskreno kaže. Sa druge strane, Slaviša je odlučan da ostane na zemlji svojih predaka: „Ovde sam rođen. Ovde želim da živim i da mojoj deci obezbedim sigurnu budućnost“, kaže on.
- Njihova deca, Marina i Mihajlo, odrastaju u složenoj sredini, ali su okruženi toplinom roditeljske ljubavi i posvećenosti. Iako su svesni realnosti, trude se da im stvore detinjstvo ispunjeno sigurnošću i nadom.
U tim teškim okolnostima, na pomoć su pritekli ljudi dobre volje. Humanitarna organizacija Kosovsko Pomoravlje iz obližnjeg Parteša prepoznala je njihov trud i odlučila da im pruži podršku. Obezbedili su građevinski materijal za izgradnju posebne prostorije za proizvodnju sira, čime su Slaviši i Raziji dali priliku da prošire svoju delatnost i obezbede dodatni prihod.
- Predstavnici organizacije naglašavaju da im je cilj da ojačaju porodice koje ostaju na Kosovu, koje se bore, rade i ne odustaju. U tom svetlu, Jovićima je pružena konkretna pomoć u trenutku kada su radili na izgradnji nove porodične kuće, projekta koji je prevazilazio njihove finansijske mogućnosti.
- Dok su se u početku mogli osloniti na tišinu i distanciranost komšija, sada su se morali nositi s neprijatnostima, hladnim pogledima i izbegavanjem. Nekoć prijateljski odnosi pretvarali su se u ćutanje, a mir u napetost. Razija je sve više osećala teret nepripadanja, dok se Slaviša suočavao sa razočaranjem zbog ponašanja ljudi koje je smatrao delom svoje zajednice.
Ipak, ni jedno od njih dvoje nije pomišljalo na odustajanje. Njihova snaga leži u zajedništvu, u volji da nastave dalje, bez obzira na spoljne pritiske. Svakodnevno pokazuju da je moguće opstati tamo gde mnogi odustaju. Oni žive tiho, ali njihova borba je velika – borba za mir, za ljubav, za porodicu.