Nada Topčigić je poznata po svom nekonvencionalnom stilu, izraženim emocijama i otvorenom nastupu u medijima. U braku je sa Zlatkom Đorđevićem, svojim dugogodišnjim saradnikom i menadžerom, s kojim ima veoma blizak odnos. Žive povučeno u jednom planinskom predjelu kod Bajine Bašte, uživajući u prirodi i daleko od gradske vreve.
Nada Topčagić, proslavljena iznimnim vokalnim talentom i bogatom glazbenom karijerom, primjer je autentične ličnosti koja ruši stereotipe popularne kulture. Unatoč dugogodišnjoj prisutnosti na pozornici, njezin privatni život otkriva kontrastan, skroman i prizeman aspekt, udaljen od blještavila i glamura. Njezino svakodnevno postojanje karakterizira jednostavnost i duboka povezanost s tradicijom, s posebnim poštovanjem prema artefaktima iz prošlosti.
Za Nadu, odbačeni predmeti predstavljaju više od običnog otpada ili ostataka prošlih vremena; oni utjelovljuju ostatke proživljenih života i događaje koji su se dogodili. Dok većina zanemaruje te zaboravljene predmete, ona u njima vidi vlastitu vrijednost i značaj. S entuzijazmom prepričava svoja otkrića, često uz kontejnere, na rubovima ulica ili u osamljenim mjestima, koja pedantno prevozi do svog prebivališta. Ovaj stan ne služi samo kao životni prostor, već i kao pravo spremište u kojem svaki objekt ima svoju priču. Za Nadu, ovi artefakti hvataju bit drevnih vremena i pomlađuju njezinu vjeru u ljepotu koja se nalazi u jednostavnosti. U svakodnevnom životu s njom je suprug Zlatko s kojim je sklopila stabilan brak temeljen na povjerenju i međusobnom poštovanju. Suprotno glamuroznoj pozadini koja se često očekuje od slavnog para, u njihovom zajedničkom životu nedostaje takva razmetljivost.
Iako su tijekom karijere akumulirali bogatstvo, sada većinu prihoda ostvaruju od iznajmljivanja nekretnina. Nada iskreno govori o teškoćama u mirovini, napominjući da joj mjesečna primanja ne pokrivaju sve troškove, zbog čega je ovisna o dodatnim izvorima prihoda. To iskustvo dijeli s mnogim drugima koji se, unatoč svojim postignućima, danas nalaze u sličnoj situaciji. U tim iskrenim razgovorima često spominje svoju obitelj. Posebno emotivno postaje kada priča o svojoj sestri, koja se nakon dugog boravka u Njemačkoj vratila u Srbiju.
Prema njegovim riječima, ovaj izbor ne predstavlja samo povratak na fizičku lokaciju, već i ponovno povezivanje s identitetom, pripadnošću i korijenima. Unatoč brojnim izazovima vezanim uz svoju domovinu, ona sama doživljava duboku povezanost sa svojom zemljom. Karakterističan aspekt Nadinog života je proizvodnja rakije. Ona ovo tradicionalno srpsko piće na Tari pravi od voća koje lično ubere, doživljavajući ga ne samo kao proizvod, već i kao iskrenu posvetu svojim običajima. Za Nadu, rakija nadilazi svoju ulogu izvora prihoda; služi kao katalizator okupljanja, utjelovljuje toplinu doma i srž prijateljstva.
Često ga daruje svojim najdražima uz osmijeh i stih, doživljavajući u svakom gutljaju priliku za bliskost i dijeljenje dragocjenih trenutaka. Ispod fasade popularne slike krije se žena koja jasno vidi život, lišena iluzija. Njezin savjet mladima naglašava da, iako je talent važan, on sam po sebi nije dovoljan; potrebno je znanje, marljivost, prilagodljivost i osobni integritet. Kako ona artikulira, prava umjetnost ne obuhvaća samo čin pjevanja, već i način na koji upravljamo našim životima. Nada pokazuje da uspjeh ne mora biti sinonim za luksuz, pokazujući da prava vrijednost leži u malim stvarima – poput promišljenih gesta, često zanemarenih detalja i svakodnevnih trenutaka koje vješto uljepšava.
Njezina pripovijest služi kao dirljiv podsjetnik da se značaj može otkriti u najjednostavnijim elementima, pod uvjetom da se gleda srcem. U vremenu u kojem površnost često uzima prevagu, Nada Topčagić ostaje nepokolebljivo iskrena. Njezina je otpornost ukorijenjena u autentičnosti i iskrenosti, utjelovljujući hrabrost potrebnu da se prigrli ono pravo ja – odsutnost bilo kakve umjetne privlačnosti. Svojim trudom i životnim iskustvima motivira nebrojene pojedince da zadrže samopouzdanje, da cijene svoju povijest i da se prisjete kvaliteta koje definiraju našu ljudskost.
