U posljednjih godinu dana imamo jako puno avionskih nesreća, a mi danas govorimo o putničkim avionima, ali na malo drugačiji način….
U kontekstu nedavne hrvatske inicijative za kontrolu bjesnoće, mamci za cijepljenje sustavno će se izbacivati iz zrakoplova diljem zemlje, počevši od istočnih regija u blizini Osijeka i protežući se južno do otoka Brača. Ovi mamci, koji nalikuju kolačićima, impregnirani su cjepivom protiv bjesnoće i emitiraju jaku aromu mesa namijenjenu privlačenju divljih životinja, osobito lisica, koje služe kao primarni prijenosnici virusa.
Predloženi itinerar obuhvaća istočnu Slavoniju, zatim sjevernu regiju zemlje u blizini Čakovca, zatim prema Gorskom kotaru i Istri, s polascima iz Zračne luke Krk. Završetak akcije očekuje se sredinom srpnja, kada će se početi cijepiti na jugu Hrvatske, uključujući i otok Brač. Međutim, na ukupno trajanje inicijative mogu utjecati vremenski uvjeti, koji bi mogli ometati tempo operacija na terenu.
Bjesnoća je stanje koje se prvenstveno prenosi ugrizom zaražene životinje i može biti smrtonosno ako se ne liječi odmah. Iako su ga moderna veterinarska praksa i organizirani napori cijepljenja učinili iznimno neuobičajenim kod ljudi u regiji, još uvijek predstavlja značajnu prijetnju i ostaje ključno žarište javnog zdravlja. Hrvatska već nekoliko godina provodi kampanje oralnog cijepljenja divljih životinja koje su dale zapažene rezultate; kao rezultat toga, od 2014. u zemlji nije zabilježen niti jedan slučaj bjesnoće. Ova preventivna mjera prvi put je uvedena 2011. i od tada se dosljedno provodi u suradnji s relevantnim europskim institucijama koje nadziru upravljanje zoonozama.
Slovenija, susjedna država, već je provodila slične kampanje; međutim, ti su napori zaustavljeni nakon dugog razdoblja bez zabilježenih slučajeva bjesnoće. Međutim, veterinari u Sloveniji upozoravaju da je ova odluka možda donesena prenagljeno. Mogućnost da se virus ponovno pojavi među divljim životinjama ili u blizini granice ostavlja mogućnost ponovnog uvođenja mjera cijepljenja. Jure Pip, potpredsjednik Veterinarske zbornice Slovenije, istaknuo je ključnu važnost cijepljenja pasa. Upozorio je da je pandemija koronavirusa dovela do obustave rutinskih veterinarskih usluga, što je istaknulo potrebu održavanja preventivnih mjera.
Pip ističe kako bi prekid takve prakse mogao dovesti do ozbiljnih posljedica za zdravlje ljudi i životinja, posebice u smislu pojave virusa kod neprepoznatih nositelja u okolišu. Marljivim zalaganjem i odgovornim radom veterinarskih službi Hrvatska je uspješno održala područje slobodno od bjesnoće. Međutim, stručnjaci s tog područja upozoravaju da se nijedan trijumf nad zaraznim bolestima ne može smatrati trajnim bez stalnog opreza i preventivnih mjera. Posljedično, čak i ako građani ne vide neposredne rezultate takvih kampanja, njihova uloga u borbi protiv smrtonosnih bolesti ostaje neprocjenjiva.
DODATNI TEKST
Svaki se pojedinac u nekom trenutku života neminovno susreće s izazovnim moralnim dilemama među kojima se ističe ona najosjetljivija pitanje brige o teško bolesnom partneru ili roditelju. Odluka o pružanju potpune brige i odgovornosti za voljenu osobu kod kuće ili odlučiti se za smještaj u ustanovu koja nudi kontinuiranu medicinsku podršku daleko je od jednostavne. Putopis jedne žene, ispričan iz perspektive člana obitelji, osvjetljava složenost svojstvenu takvim okolnostima. Duška, žena čiji se suprug teško razbolio i oslanjala se na podršku drugih, odlučila je njegovati ga u njihovom domu. Ideja da ga smjesti u ustanovu za skrb osjećala se kao duboka izdaja čovjeka s kojim je dijelila život. Vjerovala je da bi takav postupak značio odustajanje od ljubavi, odanosti i zajedničke povijesti koju su njegovali desetljećima.
Tijekom muževljeve bolesti bila je nepokolebljiva podrška, noseći težinu njihovih okolnosti. Unatoč izazovima s kojima se suočavala, odustajanje za nju nije bila opcija. Transformacije koje je donijela bolest bile su duboke – njezin suprug više nije bio osoba koju je nekoć poznavala. Počeo je zaboravljati ljude, mjesta, pa čak i nju. Iako je bio fizički prisutan, njegova psihička odsutnost ostavila je značajne emocionalne ožiljke. Dok su obitelj i povremeno medicinsko osoblje pružali podršku, Duška je podnijela najveći teret. Njezina dnevna rutina bila je ograničena na zadatke poput mijenjanja pelena, pripreme specijaliziranih obroka, pružanja njege i podnošenja neprospavanih noći.
