U Nastavku našeg današnjega članka, govorićemo o jednoj nesretnoj ljubavi, a radi se o jednom mješovitom braku. Evo, kako se na žalost sve i završilo…
Spoznaja o smrti njezinog slobodnog čovjeka obuzela ju je krikom očaja i nekontroliranim suzama. Elvira nije mogla vjerovati da više nikada neće vidjeti oči koje su je gledale s toliko ljubavi, niti osjetiti zagrljaj koji joj je davao snagu. Otac Ševko stao je uz njezinu ljubav prema Slobodanu, prisjećajući se trenutka kada je bila u visokoj trudnoći, nepomična i tiha, ali s očima punim nade. Liječniku je tada rekao kako je Elvira do svoje 31. godine prošla kroz brojne kušnje i životne izazove. Proživljeno ju je ojačalo, naučilo je da u sebi nosi nevjerojatnu snagu, ali i da postoji granica boli koju čovjek može podnijeti.
Jasmina, mlada djevojka iz Banje Luke, tek je bila zakoračila u odrasli svijet kad je život okrenuo njen svijet naglavačke. Sa samo 18 godina ostavila je sve iza sebe i krenula za ljubavlju, preselivši se iz rodnog Beirnea u Majdanpek za čovjeka kojeg je srce izabralo – Slobodana. Iako su obiteljski odnosi bili napeti, posebno zbog različitih religijskih uvjerenja, njihova je ljubav bila snažnija od svih prepreka. Slobodan i Elvira zajedno su odgajali dvojicu sinova, a kada je došla vijest o trećoj trudnoći, nadali su se kćerkici. Međutim, njihova radost pretvorila se u tragediju kad je Slobodan iznenada preminuo.
- Njihova priča započela je kao bajka. Godine 1994., Elvira Jovanović je sa svojih 18 godina sudjelovala na izboru za Miss plaže u rodnom Baru. Pobjeda ju je odvela na jedno okupljanje gdje je upoznala Slobodana – čovjeka smaragdnih očiju, čiji je pogled momentalno zarobio njezino srce. Sudbina ih je spojila ponovno sljedećeg dana na plaži. Taj trenutak bio je ključan – kada ju je upitao za ime, osjetila je da ga već poznaje cijeli život. Slobodan je bio odlučan, uporan i nježan. Kad je prvi put nazvao njezin dom, otac mu nije dozvolio kontakt s Elvirom, no Slobodan nije odustao. Ubrzo su se povezali i pet dana kasnije došao je u Beirne da je vidi.
Nije prošlo mnogo, a Elvira je odlučila ostaviti sve i krenuti za ljubavlju. Godine 1995. rodio im se sin Denis, a dvije godine kasnije i Veselin. Obitelj je cvjetala. Elvira je bila ispunjena ljubavlju, sigurnošću i osjećajem pripadnosti. No, sudbina je imala drugačiji plan.
Dana 9. srpnja 2007., Slobodan je nakon večere otišao na trening i više se nikada nije vratio. Elvira, tada trudna s njihovim trećim djetetom, dotrčala je do stadiona, gdje ju je dočekala hladna stvarnost – njezin muž ležao je nepomično, a liječnik je samo tiho rekao: „Žao mi je“. Taj trenutak srušio joj je svijet. Morala je naći snagu da sinovima saopći nezamislivo – da njihov otac više nije živ.
Unatoč boli, izdržala je trudnoću i 13. studenog rodila kćer. Dala joj je ime u čast pokojnog Slobodana, čime je sačuvala njegovu prisutnost u obitelji. Podršku je nalazila u majci, rahmetli ocu i tetki Mirzadi, koja joj je postala drugi roditelj.
Danas, njezina djeca su uspješni i ostvareni ljudi. Denis je postao cijenjeni model s međunarodnom karijerom, Veselin ima stabilan posao, a njihova sestra pohađa školu u Beogradu. Elvira se nikada više nije udavala. Ljubav koju je imala sa Slobodanom bila je, i ostala, jedinstvena.
Obitelj je nastavila njegovati obje tradicije – pravoslavnu i muslimansku. Vjera, poštovanje i ljubav čine temelj njihova doma, dok Elvira u tišini nosi uspomene na čovjeka kojeg je voljela do posljednjeg daha.
