U nastavku našeg današnjega članka, jkedna jako zamršena porodična priča. Naime, govorićemo o čovjeku, kojem je nakon rođenja četvrtoga djeteta, život krenuo nizbrdo……
U mirnoj šumskoj osami i tišini sela Polazi, u podnožju planine Golije, živi čovek koji je primer istrajnosti — Velibor Bugarić. On je odani otac četvero djece, muž koji se čvrsto drži ideala ljubavi i sin koji nastavlja nositi teret naslijeđa svoje obitelji. Velibor je prije više od desetljeća donio odluku koja je kod mnogih u njegovoj zajednici izazvala čuđenje, a kod ostalih skepsu – oženio se Albankom. Ljubav nadilazi granice, nevezana nacionalnošću ili tradicijom. Obitelj Bugarić svjedoči o slozi i zadovoljstvu ove zajednice.
- Zajedno su uspostavili zajednički život, dočekali djecu, zajedno su se snalazili u izazovima svakodnevice, naizgled složno suočavajući se sa svim okolnostima. Četvero djece je otišlo na svijet, ispunivši dom svojim smijehom i snovima. Baš kad se činilo da život sjeda na svoje mjesto, nepredviđeni događaj razbio je ovu iluziju: jednog dana, bez upozorenja i objašnjenja, njegova je majka otišla. Ostavila je ne samo muža nego i djecu, napustila obitelj i više se nije vratila. Veliboru se nije dala prilika da dugo tuguje. Bio je prisiljen preuzeti uloge i oca i majke, služeći kao stalni stup i zaštitnik, izvor podrške koji nije mogao izostati. Uz njega su ostali roditelji, posebno majka Ljubinka, koja danas kao baka zauzima neizostavno mjesto – utjelovljuje toplinu domaćinstva, pruža utjehu u nevolji i ženu koja veže obitelj rukama i srcem.
U teškim okolnostima, oslanjajući se na poljoprivredu, uzdržavanje djece i uzajamnu pomoć, Bugari su odbili poraženi nedaćama unatoč tome što nisu imali stabilan prihod. Upravo kad su povjerovali da je svijet previdio njihovu nevolju, pojavili su se suosjećajni pojedinci. Članovi obitelji, prijatelji i susjedi udružili su se kako bi sagradili novu rezidenciju za Velibora i njegovu djecu. Iako su im resursi bili ograničeni, dali su svoju najvrjedniju vrijednost – svoje suosjećanje. Potom je stigao i Hido Muratović, istaknuti humanitarac iz Novog Pazara, s novčanom pomoći i paketima u kojima su bile najnužnije stvari poput hrane, odjeće i osnovnih životnih namirnica.
Povodom proslave Nove godine u selu Polazi dogodio se nesvakidašnji događaj – pojavio se Djed Mraz. Nije to bila tipična figura iz izložbenog prostora, već istinska, ljudska prisutnost, donošenje darova, topli osmijeh i poruka da dok god ima nade i dobrote ništa nije izgubljeno. Djeca su doživjela sreću, možda prvi put otkako im je majka umrla. Smijeh i radost ispunili su zrak. Dok su u rukama držali male darove, oči su im blistale – ne zbog materijalnih stvari, već zbog dubokog osjećaja da nisu sami.
Obitelj ovisi o poljoprivredi i potpori djece, ali veliku snagu crpe i iz ljubavi i pomoći bake Ljubinke koja im je neizostavna potpora. Ljubinka, koja živi nekoliko kilometara od Veliborovog doma, najviše vremena posvećuje sinu i unucima, nastojeći poboljšati kvalitetu njihovog svakodnevnog života. “Ona je podrijetlom iz Albanije i iako ne mogu komentirati njen karakter, bila je vrijedna i susretljiva. Nismo je tjerali da preuzima nikakve poslove, ali je godinu ili dvije posvetila odgoju djece. Sada, u vrijeme kada im je trebala majčinska prisutnost, napustila ih je, odlučivši da se ne brine o njima niti da ih hrani”, priča Ljubinka koja ima desetero unučadi.
Ljubinka, koja ima desetero djece, kaže da radni dan provodi s djecom. Iako je odrasla kao siroče, Ljubinka je posvećena pružanju ljubavi i pažnje svojim unucima. Međutim, preuzimanje ove odgovornosti u njezinim godinama predstavlja veliki izazov. Ljubinka na YouTube kanalu “Hido Muratović” kaže: “Mogu reći da moja majka odlazi bez razloga, a moja braća polude. Ona konzumira alkohol, opija se, a nakon što je izbavimo iz očaja, ona ih sve ostavi. Šta da radim? Obitelj Bugarić hrabro ide naprijed, uz podršku zajednice i dobronamjernih pojedinaca, a posebno Ljubinkine bake i majke; trenutno, moja jedina želja je vidjeti svog sina kako se ponovno ženi.
