U današnjem članku donosimo neobičnu, ali izuzetno fascinantnu priču o iscjeljujućoj moći korova, koju prenosi ruska travarka Elena Feodorova Zitseva – žena čvrstog uvjerenja da se zdravlje ne krije u skupim lijekovima, već u biljkama koje nam priroda svakodnevno stavlja pod noge.
Njeno učenje počiva na tri, naizgled skromne biljke – čičku, pirevini i maslačku – koje većina ljudi smatra dosadnim, upornim korovom. Međutim, za Elenu, one su darovi prirode, sposobni da liječe cijelo tijelo i podstaknu prirodnu regeneraciju organizma. Ona tvrdi da u njihovoj kombinaciji leži recept za dug i zdrav život.
Prema njenim riječima, redovno ispijanje čajeva od ovih biljaka čisti organizam, podstiče njegovu obnovu i jača prirodni imunitet. Inspiraciju često nalazi u ponašanju životinja koje instinktivno pasu travu – naročito pse i mačke, koji biraju upravo biljke poput pirevine kada im je zdravlje narušeno. To je, smatra Elena, prirodni pokazatelj njihove moći.
Pirevina, iako često viđena kao neželjeni gost u baštama, ima gotovo čudesna svojstva. Njena primjena je široka – koristi se za liječenje urinarnih infekcija, problema sa bubrezima i bešikom, dijabetesa, pa čak i plućnih bolesti i visokog pritiska. U njenom korijenu nalaze se moćne supstance koje djeluju protivupalno, diuretski i regenerativno. U ratnim vremenima korišten je i kao hrana – pržen kao zamjena za kafu ili dodatak brašnu, što potvrđuje njegovu svestranost i hranljivu vrijednost.
Maslačak, dobro poznat simbol proljeća, ima snažan detoksikacioni potencijal. Njegovi mladi listovi u rano proljeće mogu se koristiti za salatu, dok se korijen može pripremiti i kao zamjena za lijekove u terapiji jetre, želuca, artritisa i osteoporoze. Bogat je vitaminima A, C, K i mineralima poput kalcijuma i gvožđa, što ga čini odličnim saveznikom u borbi protiv anemije. U jesen, kada uđe u fazu mirovanja, njegov korijen sadrži najviše ljekovitih supstanci – pravo vrijeme za berbu i sušenje.
Treći junak ove biljne trijade je čičak – biljka sa snažnim korijenom, često zanemarena zbog svog bodljikavog izgleda. Ipak, upravo se u tom neuglednom korijenu kriju snažne antiinflamatorne i regenerativne osobine. Čaj od čičkovog korijena koristi se kod dijabetesa, bolesti kostiju, artritisa, reume i čak kod hernije. U kombinaciji sa lipovim cvijetom, pomaže i kod respiratornih infekcija, gripe i prehlade.
Elena preporučuje vađenje korijenja ovih biljaka u rano proljeće ili kasnu jesen, kada je njihova moć najizraženija. Nakon sušenja, korijen se može samljeti i koristiti kao dodatak jelima ili za pripremu čajeva.
Za pripremu čaja od bilo koje od ove tri biljke, Zitseva savjetuje jednostavan ali precizan recept: jedna supena kašika suvog i samljevenog korijena preliva se sa 400 ml ključale vode, kuva 10 minuta, a zatim ostavlja da odstoji dva sata. Pije se po pola šoljice tri puta dnevno, prije obroka, kako bi organizam u potpunosti iskoristio sve blagodeti biljaka.
U vremenu kada se sve više okrećemo prirodnim rješenjima, Elena Feodorova Zitseva svojim znanjem i iskustvom vraća vjeru u snagu bilja. Njena poruka je jasna: ono što nas može iscijeliti ne traži se u skupim bočicama, već raste neprimjetno u travi pod našim nogama. Priroda, ako joj damo šansu, može postati naša najmoćnija apoteka.
