Danas je u pravoslavnom kalendaru praznik dvojice vrlo značajnih svetitelja, cara Konstantina i njegove majke carice Jelene. Njihovo sećanje nije samo religiozno već duboko povezano sa povijesnim događajima koji su odredili budući razvoj hrišćanstva. Ovaj praznik se jednostavno obilježava kao zahvalnica za njihovu aktivnu podršku u širenju i priznavanju hrišćanske vjere u vrijeme kada je bila proganjana.
Car Konstantin ili Konstantin Veliki pojavio se u vrijeme višestrukih izazova. Ubrzo nakon svog uspona na presto, našao se suočen sa tri vrlo ozbiljna prijatelja:
Maksencijem, rimskim tiranom, Skitima koji su bili na Dunavu, i snagama u Vizantiji. Ali on ih je pobijedio, što je učinio sa odlukom i vjerom. Prije nego što je započeo sudbonosnu bitku s Maksencijem, dogodilo se nešto čudno i sudbonosno. Na nebu se pojavi svetao krst. Taj znak je shvatio kao poruku, da je njegova borba pravedna i da će pobijediti. Po njegovoj zapovesti napravljen je veliki krst i nošen na čelu njegove vojske kao znak božanskog rukovodstva. Rezultat bitke bio je upravo ono što je bilo predviđeno: Konstantin je pobijedio. Izašavši kao pobjednik, Konstantin je već 313. godine izdao čuveni Milanski edikt. Upravo tim dokumentom zbog kojeg je hrišćanstvo po prvi put dobilo slobodu vjeroispovesti, okončan je dug i mukotrpan progon vjernika.
Ovaj čin je postavio temelje za hrišćansku budućnost Rimskog carstva, a među najvažnijim ličnostima hrišćanske povijesti, sam Konstantin je imao mjesto. Nakon što je osvojio Vizantiju, on je birao da podigne novi grad na obali Bosfora. Taj veliki grad on imenuje po sebi Konstantinopolj, a godinama kasnije on će imati veliku ulogu u rastu hrišćanske kulture. Ceo svoj život, Konstantin ostaje vrlo vezan za vjeru. Kada se razboli, po običaju mu se javljaju apostoli Petar i Pavle. Kažu mu da traži krštenje od episkopa Silvestra. Postupi po njihovim riječima, traži krštenje i – kako kaže legenda – pozdravi.
Jedan od najvažnijih trenutaka njegove vladavine bio je Prvi vaseljenski sabor održan u Nikeji 325. Sabor je pozvan zbog dubokog raskola unutar Crkve koji je izazvao jeretik Arije, čije je učenje pretilo da naruši jedinstvo hrišćanske vere. Na ovom skupu Arijeva jeres je osuđena, a temelji pravoslavnog učenja dodatno su utvrđeni. Jelena, majka Konstantina, pokazala mu se kao verni saveznik u svim nastojanjima vezanim za hrišćansku veru. Priča se da je bila posebno posvećena Hristu i da je putovala u Svetu Zemlju da pronađe Pravi Krst, na kome je bio raspet Isus.
To je zabilježeno, a tradicija kaže da su njeni trudovi bili krunisani uspjehom. I ne samo ovo, već joj se pripisuju i neki veliki hramovi – jedna, sjajna crkva Vaskrsenja na Golgoti. Jelena je preminula 327. godine, dok je Konstantin preminuo deset godina kasnije, 337. godine, u Nikomidiji. Njegovi mošti su smješteni u Crkvi Svetih Apostola u Carigradu, čime je potvrdio svoj ugled u verskim, ali i političkim letopisima te epohe. Na današnji dan vernici idu u crkvu i pale sveće u znak sećanja na mučenike koji su svoje živote položili boreći se za svoju veru.
Duhovno i telesno očišćenje, i simbolično iscjeljenje – tri puta umivanje svetom vodicom. Smatra se da je ovaj dan vrlo važan za sve žene koje nose ime Jelena jer se smatra da je carica Jelena svojim životom i onim što je uradila oličenje pošte, vremena i snage. U molitvama koje se danas izgovaraju, vernici traže duhovno rukovodstvo, snagu i zaštitu, sjećajući se svih svetih djela koja su Konstantin i Jelena ostavili iza sebe. Njihovo nasljeđe je trajni simbol borbe za vjeru, pravdu i slobodu.
