Za nastavak našeg današnjega članka, izabrali smo i temu, a koja am itekako dobro može da dođe u stvarnom životu…
U nebrojenim neobičnim praksama i pojavama koje sve više prevladavaju na internetu, često označene kao life hack, naišli smo na jedan koji je pobudio naše zanimanje, a vjerujemo da će zaokupiti i vaše. Točnije, u opisu se tvrdi da obična smota papira može obavljati zadatke koje skuplje i široko prihvaćene alternative ne mogu. Kako biste otkrili detalje ove intrigantne tvrdnje, nastavite čitati članak. Frustrirajuća situacija nastaje kada se iz ormara širi neugodan miris, pogotovo kada je netko siguran da je u njemu samo svježe oprana odjeća.
Ipak, čak iu prostorima koji se čine besprijekorno organiziranim, može se pojaviti ustajao, zagušljiv miris. Ovaj problem je rašireniji nego što bi se moglo pretpostaviti i ne znači da je ormarić nečist; nego je često posljedica nedovoljne cirkulacije zraka i dugotrajnog skladištenja rijetko korištene odjeće i tekstila. U mnogim kućanstvima ormari služe kao skladišni prostori za sezonske stvari poput posteljine, ručnika, jakni i deka koji ostaju neiskorišteni dulje vrijeme. Upravo ti tekstili koji se rijetko koriste mogu uzrokovati neželjene mirise. Kada se materijali ostave da stagniraju bez izlaganja svježem zraku, oni apsorbiraju vlagu iz svoje okoline, čime potiču okruženje pogodno za razvoj pljesnivog, neugodnog mirisa.
Dok tržište predstavlja niz osvježivača zraka, uključujući mirisne vrećice i vrećice s lavandom među ostalim alternativama, postoji jednostavna, ali vrlo učinkovita metoda koja je mnogima uglavnom nepoznata: korištenje mirisnog toaletnog papira. Iako se ovo može činiti neobičnim, djeluje na način sličan tradicionalnim osvježivačima zraka. Jedna rola mirisnog toaletnog papira dovoljna je da pojača aromu u ormaru. U idealnom slučaju, trebao bi biti pohranjen na polici ili u ladici povezanoj s rijetko korištenom odjećom.
Miris koji ispušta papir postupno će se širiti ormarom, revitalizirajući prostor bez potrebe za skupim kemijskim proizvodima. Ovaj učinak je trajan, a zamjena role je jednostavan zadatak – jednostavno umetnite novu rolu kada miris nestane. Za pojedince koji radije izbjegavaju sintetičke mirise koji se obično nalaze u tvornički proizvedenim parfemima ili koji su osjetljivi na takve mirise, dostupna je potpuno prirodna alternativa ovoj metodi. Počnite sa standardnom rolom toaletnog papira bez mirisa i nekoliko puta je lagano poprskajte eteričnim uljem po izboru.
Opcije poput lavande, limuna, eukaliptusa ili ružmarina posebno su prikladne zbog svojih privlačnih aroma i suptilnih antibakterijskih svojstava. Nakon što se ulje potpuno upije, rolada se može sigurno spremiti u ormar. Ključno je naglasiti da ova rješenja pružaju samo privremeni lijek osim ako se ne riješi temeljni problem neadekvatne ventilacije. Za trajno rješenje savjetuje se redovito provjetravanje ormara. Idealno bi bilo da se ormar potpuno otvori svakih nekoliko dana, pogotovo danju kada se cijeli stan prozračuje.
Osim toga, odjeću koja se rijetko koristi treba skinuti, otresti, izložiti sunčevoj svjetlosti ili oprati ako ima neugodan miris. Slijedeći ove jednostavne korake, ne samo da ćete pomladiti svoj prostor nego i produžiti vijek trajanja svog ormara. Ormar koji odiše svježim mirisom poboljšava cjelokupni osjećaj čistoće u vašem domu. Svakog jutra, kada otvorite vrata kako biste odabrali odjeću, ugodno će vas dočekati ne samo primamljiv miris, već i uredna atmosfera te pažnja koju ste posvetili okruženju u kojem živite.
DODATNI TEKST
U neposrednoj blizini železničke pruge Beograd-Niš, uz desnu obalu reke Južne Morave i udaljen od prometnih puteva, nalazi se manastir Svetog Romana. Ovo sveto mjesto, obavijeno mirom i prirodom, zrači duhovnošću i ima povijest dugu gotovo jedanaest stoljeća. Njegova važnost ne proizlazi samo iz njegove starine ili arhitektonskih vrijednosti, već i iz bezbrojnih tradicija i čuda koja su se generacijama prenosila među vjernicima. Prema predaji, na ovom je mjestu tijekom 10. stoljeća pokopan Sveti Roman, učenik slavenskih prosvjetitelja Ćirila i Metoda. Njegovo se groblje razvilo u središte molitve i liječenja, što je dovelo do izgradnje crkve posvećene Navještenju na tom mjestu, nakon čega je uslijedilo osnivanje čitavog samostanskog kompleksa.
Najraniji dokumentirani spomen manastira nalazi se u hrisovulji koju je izdao bizantski car Vasilije II 1020. godine, čime je potvrđen status jednog od najstarijih srpskih manastira s provjerljivim povijesnim podrijetlom. Samostan je kroz povijest doživio višestruka razaranja i naknadne obnove. Narodna predaja kaže da je njenu prvobitnu obnovu poduzeo upravitelj konjušnice kneza Lazara, koji je, bolujući od bolesti stopala, slučajno naišao na grob Svetog Romana. Nakon odavanja počasti i kupanja u svetoj vodi doživio je oporavak i odlučio obnoviti prethodno porušeni hram. No, 1448. godine crkva je ponovno stradala od Turaka.
