Sljedeći članak, a koji smo vam spremili za danas je jedna porodična, emotivna priča….Naime, ova žena, a koja se predstaila kao Dragica, doživjela je to, da je svekrva izbaci iz kuće…..
Prava dubina snage u srcu i volji dolazi do izražaja tek kada se nađemo bez partnera, bez utočišta i sigurnosti – a djeca to istovremeno doživljavaju kao jedino sidro stabilnosti. U takvoj se situaciji našla Dragica, čiji je suprug Stanko preminuo, suočena s tugom zbog gubitka i s teretom odgovornosti koji je bez pomoći bio nesavladiv. Dragica je ispričala svoju kalvariju koju su obilježile ne samo suze i tuga, već i borba za opstanak i očuvanje obitelji.
Stanko joj nije služio samo kao suprug, već i kao oslonac, temeljni stup na kojem je gradila svoj život, pružajući joj osjećaj sigurnosti. Nakon dva desetljeća provedenih zajedno, njegova smrt uzrokovala je raspad njezina svijeta. Ostavši s dvoje djece i bez sredstava za život i stabilne budućnosti, tješila se uvjerenjem da njihov dom ostaje njihov. U tom se stanu nadala pronaći mir dok ne zacrtaju svoj put naprijed. Međutim, to je označilo tek početak njezinih poteškoća. U roku od samo nekoliko dana svekrva ju je obavijestila da više nije dobrodošla.
“Draga, sad si ovdje suvišna. Bez muža, bez prava”, primijetila je. Dok su joj djeca ostala primarni izvor utjehe i motivacije, Dragica je, u svjetlu svekrvinog frigidnog držanja, u potpunosti shvatila da se ne može oslanjati na svoju prošlost. Svekrvu je počela doživljavati kao stranca, prolaznu prisutnost koja se svakog trenutka može odagnati. Svekrva nije pokazala zabrinutost; Nije bilo mjesta za razmišljanje, tugovanje ili bilo kakav tračak nade. Jednog jutra, dok je djeci pripremala doručak, na vrata je stigla Dragičina svekrva s koferima. “Ili ti ili ja”, izjavila je, što je dodatno ranilo Dragičin već slomljeni duh.
U pratnji samo zbirke stvari i svoje dvoje male djece, našla se bez ičega. Uz gubitak roditelja, nepostojanje stana i plaću koja nije mogla osigurati pristojan život, Dragica se suočila s ogromnim izazovima. Ipak, odbila je prepustiti se očaju. Iako joj je srce ponovno bilo slomljeno, odlučila je ne dopustiti da je potpuno porazi. Uvidjevši nužnost ustrajanja bez podrške, odlučila je ne raspravljati se niti težiti razumijevanju. Okupila je svoju djecu s nekoliko stvari i odlučila potražiti pomoć. Prvu noć provela je kod prijatelja, a sutradan je obilazila razne ustanove tražeći pomoć. Unutar općine, interakcija sa socijalnim radnicima bila je obilježena distancom i povučenošću, ali ona je ostala nepokolebljiva.
Slika lica njezine djece, koja su stajala uz nju, potaknula je njezinu vjeru u njihovu otpornost, iako je prepoznala da im je ona jedina podrška. Dragica je shvatila da pokazivanje bilo kakve slabosti može dovesti do kolapsa njihove situacije. Borila se da zadrži svoje dostojanstvo dok je pokušavala uspostaviti barem privid sigurnosti za svoju djecu. Dragica trenutno živi u skromnom, unajmljenom stanu, što je dokaz njezine hrabrosti i odlučnosti. Osigurala je posao koji joj omogućuje da pomaže drugima dok joj djeca idu u školu i postupno se prilagođavaju novim okolnostima. Svakodnevne suze su prestale, a život je došao na razinu podnošljivosti.
Unatoč tome što svekrva i dalje dolazi na misu zadušnicu i stavlja svijeću na suprugov grob, Dragica mu tiho promrmlja: “Žao mi je što te nisam mogla zadržati… ali sam se pobrinula da nas ne razbiju”. – Život nije bajka – primijetila je Dragica. Ipak, kroz svoja iskustva otkrila je da kada se suoči s odbijanjem, čovjek mora naučiti samostalno ići naprijed. Bez podrške ili pomoći, shvatila je da istinsku snagu i otpornost ne mogu slomiti nedaće i izazovi. Sada, svakim korakom koji napravi, na vidjelo izlazi unutarnja snaga koju ju je život natjerao da otkrije nakon godina skrivanja.
