Nada Obrić je poznata i po tome što je uvek bila veoma dostojanstvena u javnosti, bez afera i skandala, što joj je donelo poštovanje šire publike. Završila je Pravni fakultet i jedno vreme radila u pravosuđu pre nego što se potpuno posvetila muzici. Ima sina i unuke, i često u intervjuima ističe koliko joj je porodica važna.
Svima nam je poznata popularna pjevačica Nada Obrić, koja već dugi niz godina zauzima posebno i nezamjenjivo mjesto na domaćoj estradi. Njena karijera je obilježena brojnim hitovima, emotivnim nastupima i prepoznatljivim glasom koji budi nostalgiju kod mnogih generacija. Međutim, danas vam donosimo jednu neobičnu i vrlo dirljivu priču koja nije vezana za scenu, već za njen privatni život i ljubav prema životinjama. Naime, rijetki znaju da je Nada imala nesvakidašnjeg kućnog ljubimca – majmuna po imenu Zvrle. U nastavku teksta donosimo fotografije i fascinantnu priču o njihovoj posebnoj vezi i emotivnom putovanju koje je, nažalost, imalo tragičan kraj.
Poznata pevačica je u jednom intervjuu otvoreno govorila o iskustvu koje je duboko obilježilo njen život. Zvrle nije bio samo ljubimac – bio je član porodice, saputnik, prijatelj i svojevrsna maskota njene svakodnevice. Dobila ga je na poklon dok je bila u drugom braku, i od prvog dana su postali nerazdvojni. Zvrle je bio inteligentan, umiljat i vrlo zabavan. Nada ga je vodila sa sobom čak i na turneje, jer je bio omiljen među publikom, a svojim ponašanjem često je znao da ukrade šou.
Njihova povezanost bila je izuzetna – kako kaže, osjećala je s njim bliskost koju teško može uporediti s ljudskim odnosima. Bio je veseo, ali i vrlo lukav. Znao je da prepozna raspoloženje, da se uvuče u krilo kad je tužna, i da svojim nestašlucima nasmije i najtmurniji dan. Posebno je volio da krade novac iz džepova mušterija koje su dolazile u servis njenog tadašnjeg supruga – skrivao je novčanice u svom skrovištu, a neki su čak zvali i policiju, ne znajući da je „lopov“ zapravo majmun.
Nažalost, njihova bajkovita priča nije imala sretan kraj. Nada je pokušala da mu pronađe društvo – dovela je ženku, misleći da će Zvrle biti srećniji. Međutim, on ju je odmah odbio. Povukao se, zbunjen i tužan, u prostor auto-servisa – mjesto puno opasnih hemikalija i opreme. U jednom trenutku, vođen svojom radoznalošću, odvrnuo je čep akumulatora i popio kiselinu. Smrt je bila trenutna. Nada je bila shrvana. Plakala je za njim kao za najbližim članom porodice.
Njegov odlazak ostavio je prazninu koju ni vrijeme nije uspjelo da ublaži. I danas, više od dvije decenije kasnije, Nada s emocijama priča o Zvrletu – sa suzama u očima, ali i osmijehom na licu kada se prisjeti njegovih nepodopština. Jedna od najdirljivijih scena koje pamti jeste trenutak kada je Zvrle, dok je bio kod njene prijateljice, zagrlio ekran televizora kada je čuo njen glas i vidio njen lik. Bio je to dokaz koliko je i on nju volio i koliko su jedno drugom značili.
Zvrletova priča nije samo neobična anegdota, već svjedočanstvo o iskrenoj i bezuslovnoj ljubavi između čovjeka i životinje. Nada je kroz tu vezu naučila koliko su emocije univerzalne i koliko tuga može biti duboka, bez obzira na to koga gubimo. Danas, kada se osvrne na zajedničke godine, kaže da joj je Zvrle bio više od ljubimca – bio je ogledalo njene nježnosti, topline i ljubavi koju je nesebično davala i primala.
