Slijedi jako zanimljiv tekst o Lepoj Breni, koja je u posljednjih par godina itekako zpostavila svoju muzičku karijeru. Slijedi i tekst o njenom privatnom životu….
Brena, prelijepo balkansko pjevačko blago – i ne samo pjevačica, rođena je 1960. godine u Tuzli. Takve glazbene sklonosti počele su se očitovati odmalena, a ubrzo joj je trebalo da zaokupi maštu javnosti. Tijekom desetljeća karijere postala je amblem ne samo regionalne glazbene scene, već i života punog uspona i padova te izazova: snage, otpornosti i autentičnosti. Dok je karijeru gradila pod svjetlima reflektora, većinu važnih životnih trenutaka provodila je daleko od javnosti, u uskom krugu najbližih prijatelja.
Još jedna osoba koja zauzima posebno mjesto u njenom životu je njena sestrična Majda Stojanović. Njihov odnos nije bilo kakav obiteljski odnos. “Ona je moja nerođena kći”, rekla je Majda jednom prilikom, a iako je ta rečenica izgovorena s duhovitim prizvukom, nosi iskrenu i duboku emociju. Njihov odnos temelji se na međusobnoj podršci, razumijevanju i bliskosti koja ne poznaje formalne okvire obiteljskih uloga. U današnje vrijeme kada su obitelji često svedene na puke formalnosti i krvne loze, Brenina i Majdina priča podsjeća nas da obitelj može postojati u srcu, a ne samo u genetici. Njih dvoje zajedno su prolazili kroz uspone i padove, dijeleći trenutke koji bi bili relativno važni u bilo kojem drugom okruženju, bilo radosti ili izazova.
Pokazalo se da je njihov odnos jedan od ključnih izvora emocionalne stabilnosti u Brenninu životu. No, kako joj je život promijenio susret s poznatom bugarskom proročicom Vangom, koja joj je rekla da nikada neće imati kćer. Ta je izjava možda bila vrlo bolna i obeshrabrujuća, ali Brené ju je prihvatila u dobroj vjeri. Umjesto da brine o onome što nije postigla, bila je zabrinuta za ono što je imala; njezina obitelj – uglavnom sinovi; a posebno je Majda s njom imala aferu koju bi većina ljudi nazvala majčinskom. Brennu i Majdu život je odveo na različita putovanja.
Danas Majda živi u Kanadi u mirnom, vrlo slikovitom gradu Kelowna. Ali svi ti kilometri nikada nisu prekinuli njihovu vezu. Udaljenost je zapravo ojačala stvari između njih; Razgovaraju telefonom, sreću se i dijele trenutke koji su zbog udaljenosti dragocjeniji. O tako bliskoj povezanosti govore njihove zajedničke objave i slike, koje se ne žele razmetati pred svima, već blistaju iskrenošću lajkova. Majda nije javna osoba, ali to je ono što je čini moćnom – za Brenu je ona tiha kičma, stabilna veza, netko kome može potpuno vjerovati. Njeno prisustvo u Breninom životu suprotno je svemu što svijet reflektora i ljudi podrazumijeva.
Tako komuniciraju svaki dan; putem telefona ili osobno, odražava vrstu prijateljstva koje se sastoji od poštovanja, razumijevanja i podrške. “The Unsuspecting Daughter” pokazuje srž njihove pripadnosti; ne proizlaze iz bioloških zakona, već duboke emocionalne veze iz nježnih osjećaja i zajedničkih iskustava između njih dvoje. Takva se naklonost ne mora kategorizirati formalnim imenima; to je u akciji, u prisutnosti, pa čak iu tišini, iu osmijesima koje razmjenjuju. Topao odnos Brené i Majde dokazuje da prava intimnost ne slijedi konvencionalne oblike. Ponekad se pojedinci koje je sudbina ili život spojila, čak i bez krvnog srodstva, pokažu kao prava obitelj. Brena i Majda to potvrđuju međusobnom podrškom, iskrenošću i bezuvjetnom bliskošću.
U vrijeme kada je većina kontakata samo poznanstvo, korisnost ili usklađenost s društvenim normama, njihovi životi svjedoče o strastvenim odnosima koji nisu samo nužni, već i vitalni za duhovno blagostanje i cjelovitost. Oni koji daju smisao životu su oni koji ostaju kada sav sjaj nestane i postanemo sjene čak i onoga što smo pravi. Lepa Brena i Majda Stojanović u svojoj priči dokazuju da ljubav može premostiti svaku udaljenost, svaki nedostatak, svako proročanstvo. Njihov odnos nije inspirativan jer su savršeni, već stvaran, topao i postojan. On nas uči da obitelj nije nešto što treba definirati, već nešto što treba graditi brigom, prisutnošću – i ljubavlju koja ne traži ništa zauzvrat.
