Znate li šta se dešava vašem tijelu i organizmu, ako previše zijevate i puštate gasove? Da li ste možda bolesni? Evo o čemu se zapravo radi….
Neke stvari ponekad uzimamo zdravo za gotovo; Naše tijelo ne reagira isto između 20., 30. i 50. godine, stoga je vrlo važno neke simptome prepoznati na vrijeme. Anksioznost je nešto što mnogi ljudi počinju prepoznavati u sebi, iako ju je često jako teško definirati, a još teže objasniti onima koji je ne osjećaju. Nije to samo obična tjeskoba ili privremena nervoza prije važnog događaja; nego je to dublji, složeniji emocionalni i fizički odgovor tijela, ali i uma, na opasnosti koje se često mogu percipirati u stvarnosti.
Problem je, dakle, u tome što je potrebno mnogo vremena da se anksioznost razvije, a mnogi simptomi će proći nezapaženo sve dok osoba ne bude u stanju obavljati svoje dnevne aktivnosti. Anksiozni simptomi su dosta brojni i raznoliki; Svatko ih može osjetiti i doživjeti na svoj način. Kod nekih se javlja u tijelu i njegovim različitim funkcijama – trnci, vrtoglavica, slabost u nogama, stezanje u vratu, bol u prsima ili licu, što se također može zamijeniti s drugim bolestima.
Javljaju se i plitko disanje, lupanje srca i znojenje bez fizičke aktivnosti. Ponekad se osjeća izgubljeno u prostoru, a ne “tamo” u svom tijelu; To dodatno povećava strah i nelagodu. U međuvremenu, psihološki aspekt anksioznosti jednako je težak. Redovito, osoba doživljava užurbane misli, u najgorem slučaju; Njegov um ne prestaje pronalaziti nove razloge za brigu. Svaka sitnica pretvara se u potencijalnu prijetnju; Svaka nejasna situacija je neugodna, a poznata kontrola izmiče.
Teško se koncentrirati u takvom stanju kako bi se donijela odluka… ili čak zaspati pod takvom kontrolom i tjeskobom se osjećao nemirno većinu noći tako umoran većinu vremena. Štoviše, anksioznost utječe na ponašanje. Pojedinci s ovim stanjem imaju tendenciju progresivno izbjegavati situacije u kojima bi inače bili uključeni u svoju dnevnu rutinu. Postaje težak odlazak na posao ili na fakultet, a čak i odlazak u trgovinu ili razgovor sa strancima može izazvati paniku. Povlačenje iz socijalnog kontakta dovodi do usamljenosti, što predstavlja još veći izazov u oporavku od stanja.
S biološkog stajališta, tjeskoba se temelji na prirodnom procesu poznatom kao “bori se ili bježi” u kojem se tijelo aktivira kada osjeti opasnost. Sastoji se od oslobađanja hormona stresa, plitkog disanja, napetosti mišića i drugih reakcija koje su korisne u situacijama koje su zapravo štetne. Nevolje počinju kada se takav proces pokrene, ali stvarne prijetnje nema – kada mozak počne reagirati na svakodnevni životni stres kao da je pitanje života ili smrti. Anksioznost se manifestira u različitim oblicima. Neki pojedinci doživljavaju napade panike kao iznenadne, kratke epizode intenzivnog straha, često popraćene raznim fizičkim simptomima, ostavljajući ih emocionalno iscrpljenima. To se razvija u fobiju, intenzivan strah od određenih situacija ili predmeta.
Neki ljudi to doživljavaju u smislu socijalne anksioznosti, gdje je strah da će ih ljudi osuđivati toliko velik da u potpunosti izbjegavaju interakciju. Čovjek mora znati razlikovati redovitu zabrinutost od klinički teške tjeskobe. Malo “trenutne” napetosti prije ispita ili razgovora za posao jednostavno je ljudska priroda. No, ako simptomi potraju, postanu generalizirani i naizgled neobjašnjivi te počnu ometati normalan život, onda je to definitivno nešto što treba riješiti i “liječiti”. Anksioznost nije slabost; to je samo preopterećenost odgovora tijela. Dobra stvar je što postoje načini da se to drži pod kontrolom.
Psihoterapija, promjena stila života, podrška voljenih osoba i, ako je potrebno, lijekovi – popis je dugačak. Prvi korak je uvijek prepoznati simptome, zatim shvatiti da je pomoć dostupna i da traženje nje nije znak slabosti. Mentalno zdravlje je jednako važno kao i fizičko zdravlje. Razumijevanje tjeskobe prvi je korak prema vraćanju vitalnog disanja, oslobađanju od tereta misli.
