U nastavku našeg današnjega članka, govorićemo o psihologiji, i na koji način da pročitate neku ženu. Evo i nekih detalja, koje pokazuje da one stare….
Erik Marija Remark, jedan od najvažnijih njemačkih pisaca 20. vijeka, ostavio je dubok trag u svjetskoj književnosti, ali i u razmišljanjima o životu, prolaznosti i unutrašnjem miru. Njegove knjige, među kojima se izdvajaju „Na zapadu ništa novo“ i „Tri ratna druga“, ne samo da su obilježile epohu, već su i mnogima poslužile kao putokaz kroz složenost ljudskog postojanja. Njegove misli i citati često se bave temama koje nadilaze trenutne modne ili društvene norme – fokusirajući se na ono što je vječno: dostojanstvo, ljubav i prihvatanje sebe.
Jedna od njegovih najpoznatijih misli tiče se procesa starenja, naročito kod žena. „Žena počinje stariti onog trenutka kada počne skrivati svoje nedostatke“ – riječi su koje sa sobom nose duboko značenje. Remark ovim ne aludira samo na fizičke znakove starenja, već se dotiče i psihološkog aspekta: unutrašnje nesigurnosti i načina na koji društvo vrši pritisak na pojedinca da izgleda savršeno.
Remark nije smatrao da postoji potreba da se mladost zadržava po svaku cijenu. Umjesto estetskih intervencija i opsesivne brige o spoljašnjem izgledu, on je vjerovao da se prava mladost održava kroz duh, način razmišljanja i odnos prema svijetu. Za njega, mladost nije bila povezana s godinama, već s načinom na koji neko gleda na sebe i ljude oko sebe.
Ljudi koji njeguju svoje samopouzdanje, koji su emocionalno stabilni i koji se ne boje pokazati svoju ranjivost, ostaju vitalni bez obzira na to koliko imaju godina. Starenje, po njegovom mišljenju, ne oduzima ljepotu – ono samo mijenja njen oblik i unosi dublju vrijednost u nju.
Prema Remarkovim stavovima, starenje se ne prepoznaje samo po brojevima već po načinu hoda, izražavanja, držanja i energije koju osoba zrači. Stav tijela, uspravna leđa, ponosan pogled – sve su to elementi koji otkrivaju unutrašnju snagu, čak i u starijim godinama. On je naglašavao koliko je važno živjeti zdravo: izbjegavati pušenje, upravljati stresom, kretati se, jesti uravnoteženo i spavati dovoljno.
Smatrao je da su pokušaji da se sakriju bore, sijede vlasi ili drugi tragovi godina često kontraproduktivni – jer umjesto da osoba izgleda mlađe, može djelovati neprirodno. Umjesto skrivanja, preporučivao je prihvatanje – jer godine sa sobom donose ono najvrijednije: životno iskustvo i mudrost.
Iako je bio protivnik površnog uljepšavanja, Remark nikako nije zagovarao zanemarivanje sebe. Naprotiv, briga o tijelu i izgledu u zrelijim godinama je, po njemu, izraz poštovanja prema vlastitom životu. Savjetovao bi korišćenje nježnih krema, neutralne šminke koja ističe prirodnu ljepotu, i proizvoda koji hrane kožu bez da je opterećuju. Takođe, naglašavao je važnost svakodnevnog kretanja, zdrave ishrane i psihičkog balansa.
Briga o sebi ne treba da bude pokušaj da se zaustavi vrijeme – već način da se život živi što kvalitetnije i ispunjenije.
U mnogim svojim djelima, Remark je obrađivao i temu ljubavi u zrelim godinama. Njegovi likovi rijetko doživljavaju ljubav kao prolaznu strast; za njih je ona duboka povezanost, zajednički rast, razumijevanje i podrška. Za njega, istinska ljubav postaje snažnija s godinama, jer sazrijeva zajedno s ljudima.
On nas podsjeća da ljubav nije rezervisana samo za mladost. Naprotiv, najdublje veze često se ostvaruju tek kada se ljudi u potpunosti upoznaju, prihvate i kada iza sebe ostave iluzije i nesigurnosti. Ljubav, kada je iskrena, ostaje pokretačka snaga života – ona je, kako Remark kaže, „ono što nas održava mladima“.
Kroz sve svoje poruke, Remark je pozivao na to da se starenje ne doživljava kao kazna, već kao prirodan tok života koji nosi svoje ljepote. Brojevi su nebitni – važno je ono što osjećamo i kako živimo. On nas uči da dostojanstveno starenje ne znači odustajanje od sebe, već njegovanje unutrašnjeg mira, ljubavi prema sebi i poštovanja prema životu koji smo proživjeli.
Erik Marija Remark ostavio nam je poruke koje ni danas ne gube na snazi. Starenje, po njemu, nije gubitak – već dobitak u mudrosti i dubini osjećanja. On nas podsjeća da pravo bogatstvo dolazi iznutra – iz sposobnosti da volimo, da se prihvatimo i da pronađemo smisao u svakom životnom razdoblju.
Ako naučimo da starimo sa stilom, bez skrivanja i pretvaranja, već sa zahvalnošću i ljubavlju prema sebi – tada ćemo ostati zauvijek mladi, barem u duši.
